TUZLARIJE - KULTURA˝Sama˝ više nije sama Kako smo prošle sedmice i najavili, danas je izmještena skulptura "Sama" koja je u bašti hotela "Bristol" bila od 1961. godine. Deset godina nakon smrti njenog autora Dragiše Trifkovića, skulptura je premještena u park koji će biti u sastavu Muzeja istočne Bosne.  Prvi put nakon 63 godine postojanja Muzej istočne Bosne ima šansu da riješi problem smještaja. Općinsko vijeće Tuzla je 2004. godine donijelo odluku o davanju objekta bivše Interne bolnice na trajno korištenje Muzeju istočne Bosne. Renoviranjem postojećeg dotrajalog objekta preko 30.000 sačuvanih eksponata će biti adekvatno smješteni i sačuvani od daljeg propadanja.  U obnovljenoj muzejskoj zgradi će biti postavljena stalna izložba koja će pratiti kontinuitet života na prostoru istočne i sjeveroistočne Bosne, od prahistorije do savremenog doba. Za svako muzejsko odjeljenje će biti obezbijeđen odgovarajući prostor za stalne postavke, a svoje mjesto će dobiti i radovi Dragiše Trifkovića.  Iz biografije Dragiše Trifkovića (1912 -2000) Dragiša Trifković je rođen u Tuzli 1912.godine. U Tuzli je završio osnovnu i građevinsku školu, a od 1936. godine pohađa Državnu umjetničku školu u Beogradu, u klasi profesora Petra Palavićinija. Zbog težeg zdravstvenog i materijalnog stanja prekida školovanje i odlazi na duže liječenje. Slikanjem i vajanjem bavi se od najmlađih dana, u početku kod oca soboslikara, a kasnije kod kipara Franje Ledera. Početak drugog svetskog rata dočekuje u Tuzli, gdje sa bratom Boškom ilegalno radi u NOP-u, a zatim u Beogradu.U Tuzlu se vraća 1942.godine, ali zbog bolesti ponovo odlazi na liječenje po sanatorijumima i tako dočekuje kraj rata. Od 1944. godine radi u Propagandnom odsjeku za kulturu i umjetnost u Tuzli, koji su vodili akademski slikari Ismet Mujezinović i Vojo Dimitrijević, a tu su radili i akademski kipari Franjo Leder i Anto Matković. Svoj radni vijek Dragiša Trifković provodi u Tuzli, gdje se pored vajarstva bavi i pedagoškim radom. Bio je nastavnik likovnog vaspitanja u Gimnaziji, Učiteljskoj školi i Osmogodišnjoj školi „Aleksa Šantić“. Nakon otvaranja izložbenog paviljona u Tuzli (kasnije Međunarodna galerija portreta) bio je njegov prvi direktor. Sa ovog radnog mjesta odlazi u penziju.  Tvorac je grba grada Tuzle. Posebnu aktivnost ispoljio je u rekonstrukciji izgleda stare Tuzle. Priredio je mapu crteža stare Tuzle koja predstavlja vrijedan likovno-arhitektonski dokumenat o našem gradu s kraja turske i početka austrougarske uprave. Pasionirani kolekcionar različite foto –dokumentacije i pisane građe iz prošlosti Tuzle i njene okoline. Ona mu je poslužila da napiše i izda pet knjiga „Tuzlanski vremeplov“, koje su štampane u prilično velikom tiražu. Autor je velikog broja vajarskih radova, reljefa, statua, poprsja, spomenika, bisti i plaketa. Mnogi spomenici ciji je on autor, nalaze se u Tuzli i drugim mjestima tuzlanske regije. Zbog zdravstvenog stanja svake godine je zimovao na moru, gdje je aktivno radio, crtao, vajao u plitkoj plastici i pripremao radove i građu za članke u novinama i knjige „Tuzlanski vremeplov“. Decembra 1991.ponovo odlazi na zimovanje na more.Izbijanje rata u Bosni i Hercegovini aprila 1992. godine onemogućava povratak u Tuzlu. Uz posredovanje i pomoć Međunarodnog crvenog krsta vraća se u rodnu Tuzli. Po povratku kući nastavlja sa aktivnim radom. Godine 1996. sa tri vajarska rada, učestvuje na jubilarnoj likovnoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine u Sarajevu i izložbama Udruženja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona 1996. i 1997. godine. Istovremeno dovršava prije rata započetu pripremu pete knjige „Tuzlanski vremeplov“. Za svoje dugogodišnje stvaralaštvo i aktivan rad na polju likovne umjetnosti, kulture i prosvjete dobitnik je velikog broja različitih društvenih priznanja i nagrada. Umro je u septembru 2000.godine u Tuzli. S.M. |