TUZLARIJE - KULTURASinoć u Narodnom pozorištu Promovisana knjiga o humanisti Michaelu Lapsley-u  U Narodnom pozorištu Tuzla sinoć je održana promocija knjige Michaela Wornshipa "Michael Lapsley svećenik i sljedbenik – južnoafričko putovanje". Neuobičajeno za promocije knjiga na ovoj promociji nije bio prisutan pisac knjige nego njen glavni junak, Michael Lapsley - čiji je život inspirisao Michaela Wornshipa da napiše priču o njemu, čovjeku, svećeniku suočenim sa zločinom protiv čovječnosti – sistemom aparthejda.
Uz Michaela Lapsley-a govorili su Svetlana Broz, direktrica NVO Gariwo, Jasmin Imamović, načelnik Općine Tuzla, i Bahrudin Fazlić, urednik edicije. Svetlana Broz upoznala je Michaela Lapsley-a prije osam godina i od tada je, kaže, njena inspiracija. Prije nego ga je upoznala pročitala je dijalog iz knjige "Michael Lapsley svećenik i sljedbenik – južnoafričko putovanje", koji je Michael Lapsley vodio sa svojom prijateljicom neposredno nakon stradanja navodeći je da se moli za njega i na kraju rekavši "Ne možes stati na zlu". Baš ta rečenica fascinirala je Svetlanu Broz koja je poslije i upoznala zaista izuzetnog čovjeka Lepsley-a. Bivši general Armije BiH, Bahrudin Fazlić, sinoć u ulozi promotora i urednika, govorio je o tada mladom svećeniku Michaelu Lapsley-u koji se susreo sa sistemom gdje 10% ugnjetava ostalih 90%. Kao predstavnik crkve koja je bila na strani jačih on je odlučio da se bori protiv zla i staje na stranu ugrožene većine postajući izdajnikom za svoju braću po boji kože – bijelcima. Načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović, za junaka knjige kaže da je "ratnik svjetlosti". Naslov knjige Paola Kuelja po njemu najbolje opisuje čovjeka koji isijava svjetlost. Imamović smatra da je priroda, ili za religiozne bog, stvorio prirodu punu različitosti, ljude, životinje, biljke različitih oblika i boja, sa nekim ciljem. Potrebna nam je neka metoda harmonizacije među razlikama i to je jedini način da se živi u pravdi, ljubavi i poštovanju za šta se zalaže i Lapsley.  Glavni junak knjige, čiji originalan naslov glasi "Michael Lapsley Priest and Partisan A South African journey", staložen je čovjek koji svojim stavom hrabri i smiruje druge. Govorio je sinoć o nepravdi, boli, patnji i učenju življenja na način koji je prisutnima u Narodnom pozorištu grijao srca. Dočekali su ga toplo i mnoge njegove izjave pozdravljali sa aplauzom.
Dvadeset godina nakon nesreće smatra da je važno suočiti se sa bolom i patnjom i naći načina da iz naših duša otrov izađe. Lapsley smatra da taj otrov, mržnja, očaj, želja za osvetom, koja je razumljiva, prije uništi samog čovjeka nego njegovog neprijatelja. Kada se ne pronađe način za oslobađanje akumuliranog otrova ulazi se u ciklus kada žrtva u nekom vremenu postaje tiranin. To pokazuje primjeri zemalja u kojima se ratovi vode često, vijekovima isti ratovi, oko istih problema vode ih novi naraštaji. Koliko god to bilo teško Lapsley ističe da mora postojati generacija koja će reći da će ona otrov zaustaviti. On navodi primjer Nelsona Mandele koji je rekao da se zalaže za demokratsko društvo jednakosti i proveo u zatvoru punih 27 godina, a nakon izlaska mirno je ponovio svoju rečenicu. Ljudi kao što je Mandela je malo, ali moraju se pokušati oponašati. Ovaj harizmatični čovjek kaže da je primijetio da se žrtve kao žrtve prepoznaju, ljudi su svjesni da su žrtve, ali se ne vide u ulozi tiranina i kada to jesu. Navodi primjer zlostavljanja u porodici u kojoj svi znaju za to i šute, ali kada od znanja dođu do priznanja ima nade za tu porodicu. Zato on ističe da je svima koji su činili zlo potrebno priznanje, kao što je potrebno priznanje onima čiji narod jeste činio zlo.  Njegov govor bio je inspirativan i za jednu majku koja je izgubila sina, čiji je sin ubijen i koja je sinoć pitala Lapsley-a kako da živi s tim, kako da nastavi dalje? On joj je rekao da bol nikada neće prestati kao ni žaljenje, on koji svaki dan žali za rukama koje se neće vratiti je toga svjestan, ostaje jedino da naučimo živjeti s tim i pomognemo drugima da nađu svoj put. Organizatori sinoćnje večeri za posjetioce su pripremili dovoljan broj knjige za koje misle da mogu pozitivno uticati na nečije živote. S.M. |
Michaey Lapsley, anglikanski svećenik, kao mlad otišao je u Južnu Afriku i počeo da se bori protiv aparthejda. Pismom bombom pokušali su da ga ubiju, ostao je bez ruku, oka, oštećenog sluha, ali živ, te postaje iscjelitelj i glas pomirenja u eri poslije aparthejda. Sada radi kao direktor Centra za liječenje sjećanja u Cape Townu. Kaže da su vođe aparthejda bili glupi, jer on nikada nije uzeo pušku u ruke a oduzeli su mu ruke, a nisu njegovo jedino oružje – jezik.