TUZLARIJE - KULTURA

15.10.2004.
RAZGOVOR UGODNI br. 5: DAMIR AVDIĆ, Tuzla
DAMIR AVDIĆ (GRAHA), Tuzla
Nastavljam priču o BiH rokenrolu. Oni imaju puno sadržajniji i iskreniji pristup, iako i mi sve više tonemo - rokenrol je opredjeljenje. Jedan od od onih koji već godinama ne odustaje je Damir Avdić-Graha. Upoznao sam ga na jednoj svirci u Tuzli, a otprije sam baš volio Rupu U Zidu. Danas nastupa pod imenom Diplomatz, nedavno je bio u Puli. Kad mi je poslao svoj solo-materijal, osjetio sam onaj primalni rispekt, a koji sam od prvih dana fascinacije rokenrolom uzimao kao osnovni kriterij...

Damire, kako si ovih dana?
Dobro. A ti?


I ja sam okej, evo. Snimio si solo materijal, ali meni je za početak neizbježno vratiti se malo na Rupu U Zidu. Kako danas gledaš na tu priču?
Ta priča traje. Nismo svirali neko vrijeme, ali to nije ništa neobično kad je riječ o Rupi. Mi se pojavljujemo i nestajemo po vlastitom nahođenju. Rupa nije karijera. Rupa je život. To se ne smišlja. To se dešava.


Jesi li zadovoljan učinjenim? Bili ste na nekoliko koncerata vrlo zapaženi, snimili par spotova, stekli gotovo kultni status u Slavoniji...
Naravno da sam zadovoljan. Čak ni rat nije uspio završit tu priču. U ratu smo objavili dva albuma samostalno, prije rata jedan, za ˝Take It Or Leave It˝ iz Beograda, i poslije još dva, također sami. Phill Dirt nas je stavio na svoju stranicu. Neki francuzi su počeli praviti naš web site a da uopće ne znam ko su... Priča ide i kad ne sviramo.

Solo materijal mi se čini kao dosta logičan nastavak tvoje priče, i ono je bilo prilično bijesno i teško, jako intimno i - šakom u glavu.
Da. S tim što bi ja samo rekao intimno. To ˝bijesno i teško˝ je vjerovatno zato što je neposredno.

Koliko si zadovoljan BiH scenom, ima li neki band koji ti se sviđa?
Voodoo Cadillac, Punkart, No Rules, Defence...

Koju muziku slušaš u zadnje vrijeme?
Iskopao sam neke ska bendove kao The Movement i to mi je baš sjelo. Sviđa mi se njihov atitude.

Da se vratimo na tvoj materijal: kad smo ga prvi put preslušavali, dojam je bio - jako teško, gotovo hermetično, natopljeno bijesom. Sljedeća preslušavanja su otkrila višeslojnost, i jako zanimljive stihove. Svjestan si da nije komercijalno, dopizdilo ti je sve po malo, nakupilo se i snimio si album. Jesam li blizu...?
Nisi. Ovo su ljubavne pjesme. Čiste. Nebrušene. Moraš izdržati udaraca i udaraca da bi im se približio. I tako svaki puta. Zato sam ih i ostavio gole. Možeš im se predati ili otići. Golo je teško za voljeti.

Jedna od asocijacija je bila i - hard core Edo Maajka. Mislim na to da je Edo napravio ono što nijedan ovdašnji hiphoper nije imao muda: sve je sasuo u facu. Ti si otišao još puno dalje. Šta misliš o Edi i općenito, o rap muzici/izrazu?
Edo ima priču. I El Bahatee. Ostali, uglavnom, imaju samo hrpu teksta.

Sviđa mi se tako ogoljeno, iako ja vjerujem da bi ti radije imao struju i bubanj uza se, gotovo akustična varijanta je minimalistički pojačala opći dojam...
Prijatelju, tu nema ništa akustično. Sve je na struju. A opći dojam je do tebe. Koliko si pojačan toliko ti je jako. Bas i bubanj, ili čak neka elektronska pozadina bi smekšali cijelu priču. Ukrali intimu. Ublažili oporost. Sveli priču na proizvod.

Omot. Molim tvoj komentar.
Ovo je album za odrasle. Ne mislim na godine, naravno. Već na one koji su svjesni da je Che Guevara danas samo brand kao Diesel, Puma, Hilfiger. Barikade danas kroji Armani. Zato su svi na njima. Nema tu ni kurca od revolucije.

I Roky Erickson i Jonathan Richman i PJ Harvey su pisali ljubavne pjesme, oko kojih je veeeliki zid... U koji pretinac bi ti stavio svoj solo materijal?
Ljubav, od trnja i žaoka.

Postoji li plan za jesen, znam da si bio u Puli, dolaziš li negdje u HR?
Što se tiče koncerata, ne znam. Ako me neko pozove, dolazim. A album će izaći za ˝Slušaj najglasnije˝ Zdenka Franjića. Još se nismo dogovorili kada. Prije toga, nekoliko pjesama će se najvjerovatnije naći na desetom Bombardiranju. A uporedo s tim, također za ˝Slušaj najglasnije˝, izlazi moj roman ˝Na Krvi Ćuprija˝.

Roman? O čemu se radi? Zdenko... Naravno.
Roman je priča o zadnjih desetak godina ovdje, u Bosni. Ali nije pričan na način na koji se to inače priča. Kratak je i brz. Neke pjesme sa CD-a su dijelovi romana. Skoro pa soundtrack za roman. Dakle, možeš pretpostaviti šta te čeka. Sama ljubav. Ništa lijepo. A Zdenko? Pa ko bi to drugi mogao objaviti? Zainteresovan je i da reizda sve albume Rupe. Taj frajer je underground dokument.

pišite mu na: [email protected]
a meni na: [email protected]

Priredio(la): Dalton/Zbrdazdola.com                


Osmrtnicama ba smrtovnice