TUZLARIJE - KULTURAPromovisan zbornik poezije ˝Vrisak kroz svilenu paučinu˝ Narodna i univerzitetska biblioteka "Derviš Sušić" jučer je bila mjesto okupljanja ljubitelja poezije. Šest učesnika promovisalo je zbornik poezije „Vrisak kroz svilenu paučinu“. Uz tri autora, Liviju Reškovac iz Osijeka i Alarmovce Jasmina Mujanovića Maga i Branislava Lukića Luku, govorili su urednik zbornika poezije Zvonko Horvat iz Osijeka i dva recenzenta profesori Amir Hodžić i Mihad Sakić.  Na jedinstven način promotori su, kao i na dosadašnjim promocijama na regiji Balkana koje su privukle veliku zainteresovanost posjetilaca, razgovarali o knjizi i čitali stihove iz zbornika.  - Sljedeća promocija zbornika poezije "Vrisak kroz svilenu paučinu" je u Osijeku u Hrvatskoj 28. maja, a ovo vrijeme između promocija ćemo iskoristiti tako što ćemo svoje snage koncentrisati na nastavak izrade muzičkog video klipa "Ramayana", kazao nam je direktor INDA d.o.o. i menadžer Alarma Denis Dugonjić.  Po završetku promocije moderator Suada Mujačić, bibliotekar, je pročitala imena najvjernijih čitalaca Narodne i univerzitetske biblioteke "Derviš Sušić" kojma su autori poklonili po jedan primjerak zbornika poezije "Vrisak kroz svilenu paučinu". Recenezija zbornika poezije „Vrisak kroz svilenu paučinu“ prof. Amira Hodžića Devet je autora utkalo svoj „vrisak“ u ovu knjigu. To je vrisak straha pred onim što se kao slutnja nadolazećeg sve vrijeme nameće, to je vrisak očaja nad onim što surova stvarnost se zove, to je vrisak ogorčenja, ali to je i vrisak želje, vrisak nade, ponekad vrisak zadovoljstva, vrisak strasti, ushićenja, vrisak „šapu-tanja“... jednostavno vrisak ljudi koji život u njegovoj sveobuhvatnosti i preživljavaju i proživljavaju svaki na svoj način a opet povezani tom jedva vidljivom niti „svilene paučine“. Jedni plove „u moru ljubavi“ (Senka Laginja), drugi kažu da „su ljuti“ (Milan Popović), treći „provociraju sivilo“ (Livija Reškovac), četvrti su opterećeni „surovom realnošću“ (Branislava Kostić Gaca) itd. ali koliko god drugačije pjevali o životu oni ga udišu punim plućima a njihov vrisak (nježan, provokativan, katkad bezobrazan...) iz „stiha u stih“ biva sve jači i moćniji.  Jasmin Mujanović Mag na stvarnost ne gleda iz vedrije perspektive. Riječi tipa: hinjo, beskičmenjak, ljigavci, tračeri, spletkaroši, licemjeri, grebaroši itd. već same po sebi dovoljno govore o njegovom viđenju svijeta u kojem egzistira. No, koliko god dočaravao sivilo svakodnevnice Jasmin ne dozvoljava da ga melanholično stanje odvede u potpunu inertnost, već poziva na borbu i protiv onog lošeg u samom sebi i protiv onog lošeg u okruženju: „Divlje srce moje oluja zove Divlje srce moje budi se, Divlje srce moje oluja zove, Divlje srce moje budno je...“ Zato njegovi stihovi „đavo se od davnine zgraža nad svojim učenicima“ koliko god nedvosmisleno govorili o sveopćem pjesnikovu doživljaju ljudi i svijeta, ne ostavljaju toliko gorak trag pesimizma i beznađa već pri prvoj pjesnikovoj asocijaciji na ideju ljubavi: „Navečer ću gledati njene sklopljene oči U nagradi sna I zaželiti spokoj za sve, po ko zna koji put Da se ostvari ta molitva barem U sudnjeg dana predskazanoj dimenziji.“ Svoj strah da će uploviti u potpuni mrak melanholije i grčevitu želju da se uhvati za bilo kakvu „slamku spasa“ pjesnik snažno dočarava stihovima: „Poneka svijetla tačka u tunelu Obasja put i pokaže radost, A ja je uzimam jako u svoj vid Kao da će svakog časa nestati, I izgubiti se i ona u svojoj tmini, Iz koje se boreći probija i nudi...“ Pjesnici nam ovom zbirkom pjesama nude sve ono što čini život svakodnevnog čovjeka. Skoro da ne postoji tema koja nije zastupljena u ovoj zbirci, a mnoštvo različitih stilova, kako jezičkih tako i formalno-organizacijskih, te mnoštvo različitih pjesničkih doživljavanja svijeta ovoj knjizi daje jednu posebnu dimenziju i svježinu. Slobodno se može reći da se skoro za svakoga pa i najzahtjevnijeg poklonika poezije „može naći nešto“ što će ga dojmiti. S.P. |