TUZLARIJE - KULTURAKuća plamena mira - Sedmica njemačkog filma ˝Život drugih˝  Istočni Berlin, DDR, 1984. Iskusni službenik Državne sigurnosti (STASI-komunistička tajna policija) Gerd Wiesler (Ulrich Muehe) dobiva zadatak prisluškivati poznatog i uspješnog kazališnog pisca Georga Dreymana (Sebastian Koch). Iza tog zadatka stoji ministar kulture Bruno Hempf (Thomas Thieme) koji želi ukloniti Dreymana kako bi se dočepao njegove ljubavnice, poznate glumice Christe-Marie Sieland (Martina Gedeck). Partijski sekretar Anton Grubitz (Ulrich Tukur) pod svaku cijenu želi napredovati u svojoj karijeri i pomoći ministru i stoga se u rekordnom roku u Dreymanov stan postavljaju prislušni uređaji a Wiesler počinje danonoćni nadzor pisca i glumice. Obrazovani Wiesler postaje sve više i više fasciniran svijetom umjetnosti a i kazališni par mu biva sve simpatičniji. Nakon nekog vremena on sve više počinje sumnjati u svoj posao i u krivnju Dreymanna, koji se ponaša kao lojalni podanik režima. Ali nakon smrti svog dobrog prijatelja, režisera koji se ubio nakon dugogodišnje zabrane rada u DDR-u, Dreymann mijenja svoj stav i odluči napisati članak o golemom broju samoubojstava u DDR-u koji anonimno objavljuje u zapadnom časopisu. Dreyman počinje i okupljati protivnike režima u svome stanu a Wiesler u svojim izvješćima pokušava prikriti Dreymanove aktivnosti. No ministar postaje sve nestrpljiviji te počinje pritisak STASI-ja i na glumicu...
To što je glavna tema ovog filma zloglasna tajna policija DDR-a bila je i najveća kontroverza filma, neki su pozivali na bojkot filma jer su smatrali nevjerojatnim da neki STASI-jevci pokazuju tako humane karakteristike. U Njemačkoj je inače tabu prikazivanje humane strane nacista a s komunistima je još veći problem jer je razdoblje komunističkog DDR-a u filmovima prikazano s dosta humora i nostalgije (tzv. ´Ostalgie´). Tako su neki i ovaj film brzopleto proglasili nastavkom tog trenda no kasnije reakcije njemačkih medija isticale su da je to ´najbolji film o DDR-u nakon ujedinjenja´ koji konačno prikazuje mračnu stranu komunističkog režima. Mediji su otkrili i činjenicu da je i glumca Ulricha Muehea (koji briljantno glumi hladnog STASi-jevca) za STASI prisluškivala njegova vlastita žena no on je to odbio komentirati. Redatelj Florian Henckel von Donnersmarck je na optužbe o ´nevjerojatno´ humanom STASI-jevcu odgovorio s istinitim primjerom iz prošlosti STASI-ja u kojem je otkriveno da je agent koji je pratio poznatog pjesnika i sam počeo pisati poeziju i osnovao pjesničku sekciju u samom STASi-ju (?!). U svakom slučaju, film je postigao ogromnu gledanost u Njemačkoj, na projekciju su kolektivno išle škole pa i njemački parlament a zatim je počeo i trend festivalskih nagrada. Debitantski cjelovečernji film 32-godišnjeg von Donnersmarcka prvo je osvojio rekordnih 11 nominacije na Njemačkim nacionalnim nagradama a zatim i sve glavne nagrade (Lole), poslije čega je pokorio i Europske filmske nagrade (najbolji film, scenarij i glumac) a last but not least, osvojio je i nagradu publike i žirija na Zagreb film festivalu. Još na početku ZFF-a Nino Sorić (Vip.movies) predvidio je da ´imamo prvo remek djelo festivala´ te istakao da je film ´izuzetno sigurno režiran, sjajno napisan, maestralno odglumljen´ a europske kritičarske pohvale zaključio je european-films.net koji tvrdi da ´još od Coppolinog ´´Prisluškivanja´´ špijuniranje nije prikazano tako snažno i filmično´. Na kraju je i sam redatelj primijetio da su ´sve ozbiljne novine dale nevjerojatno dobre recenzije filma, bez ijedne iznimke´ a kao kruna svega film je osvojio Oscara za najbolji strani film pobijedivši pritom jednako hvaljeni "Panov labirint". (filmski.net) |