TUZLARIJE - KULTURAPromovirana knjiga ˝Otac˝ Miljenka Jergovića Veličanstveni opis moralne odgovornosti za koju se nije krivo Knjige koje piše Miljenko Jergović gotovo redovno izazivaju reakcije, često burne, a večeras je u Ateljeu "Ismet Mujezinović" u Tuzli promovirana njegova najnovija knjiga "Otac" koja tek što je izdata već talasa podneblje bivše Jugoslavije.  U većini svojih knjiga Jergović se dotiče identiteta, bilo da je riječ o zemlji u kojoj je rođen i u čijim raspadnutim dijelovima sada živi i radi, ili svom ličnom. Knjiga "Otac", koja počinje rečenicom "Umro mi je otac", ogoljava Jergovića do kosti. Skida sloj po sloj ne ostavljajući ništa skriveno, toliko otvorena da nakon čitanja mnogi misle da je fikcija, ne shvatajući što bi neko, u ovom slučaju Jergović, otkrivao ono što bi drugi skrivali. Pisati o babi i njezinim sestrama kao simpatizerkama ustaštva bez dodavanja i oduzimanja, nego onako, kao za sebe a ne za druge, u ovom vremenu sigurno je hrabro. Jedan od večerašnjih promotora, Teofil Pančić, smatra da će "Otac" Miljenka Jergovića tek naći svoje mjesto koje će sigurno biti visoko. Lovrenović je o knjizi govorio kao o književnom razgolićavanju koje je veoma rijetko. Krleža je kazao da "Literatura bez odiranja vlastitog skalpa nije literatura", a sam ga nije oderao kako je to uradio Jergović sa knjigom "Otac".  Ivan Lovrenović je također istakao neviđen stupanj spremnosti da se otkriva vlastita porodica preko koje se prelama historija, šokantno i hazarderski, a opet na kraju Jergoviću uspijeva da taj goli, krvavi dokument, dovede do literalnog djela. Knjiga govori o nemogućnosti pojedinca da pobjegne od tereta odgovornosti koji je historija stavila pred grupu ljudi. Moralna odgovornost, zašta se u stvari nije krivo, veličanstveno je opisana. "Otac" je knjiga koja govori o vremenu koje je prošlo, nacionalnim i privatnim izdajama, odnosu oca i sina, zidovima i mostovima između njih, kao i oblikovanju sina kroz ulogu oca u njegovom životu. Muharem Bazdulj kazao je da ne može naći književno djelo s kojim bi ovaj, možda roman, možda esej, možda memoare, uporedio. Pisan je po pravilima fikcionalne proze, a opet ništa o čemu Jergović piše nije fikcija.  Miljenko Jergović, kojem je vijest da mu je otac umro bila okidač za ovaj roman, rekao je da je knjigu napisao s namjerom da prođe tiho. Ali, desilo se obrnuto, knjiga je izazvala i izaziva reakcije. Konstatuje da su ljudi, oni koji nas ne vole, koji nas gotovo mrze, skloni da vjeruju onome što o nama naši neprijatelji kažu te traženju skrivenih značenja u onome što, u njegovom slučaju on piše, te se desilo da se "Otac" od njih ne doživljava kao istina nego laž. Večeras je promovirana knjiga o kojoj će još biti riječi, o kojoj će se pisati i tumačiti šta je pisac htio da kaže, a pisac je, možda samo, nakon očeve smrti analizirao odnos sa ocem, češće negativne posljedice njihovog odnosa u kontekstu vremena, onako iskreno, iz duše, ne gubeći ništa, a dobijajući puno. S.Mešić |