TUZLARIJE - KULTURASinoć u NUB ˝Derviš Sušić˝ Tuzla Promovirana knjiga ˝Kroćenje straha˝ Nihada Mešića Rivera U Tuzli je sinoć (23.12.), u organizaciji JU Narodne i univerzitetske biblioteke Tuzla i u Američkom kutku biblioteke, održano predstavljanje knjige poezije i proze "Kroćenje straha" Nihada Mešića Rivera.  U prostoriji potpuno ispunjenoj ljubiteljima pisane riječi gdje se tražila i stolica više, pored nastupa autora kao i moderatora večeri, Sanje Dukić, o Mešiću i njegovom djelu je govorio, kroz neobičan način ispreplitanja priče i Nihadovih poetsko-proznih varijacija, književnik iz Sarajeva, Sabahudin Hadžialić.  Specijalni gosti večeri su bili: Ajša Salihović iz Tuzle koja je otpjevala, uz a´kapela nastup, prekrasnu bosanskohercegovačku baladu "Kraj potoka bistre vode" i  Želio bih iskoristiti priliku i naglasiti da je ovaj mjesec ispunjen praznicima. Hidžretska nova godina, Božić pa Nova godina a odmah iza Nove i drugi Božić...i čestitati vam svima sve praznike ne zaboravivši pomenuti i ovaj, današnji, praznik knjige, koji je pred nas izlio Nihad Mešić River, rekao je književnik iz Sarajeva Sabahudin Hadžialić. Vama ću prepustiti, poštovani prijatelji i gosti da čitate uozbiljenost mojih uredničkih riječi pretočenih u knjizi koju ćete, nadam se, sa zadovoljstvom ne samo čitati već i iščitavati u danima koji slijede, a ja ću noćas vama kazati jednu priču, isprepličući je sa Nihadovim poetskim, ali i proznim. Varijacima. nastavio je Hadžialić. Priča je naslovljena.Ljubav, bogatstvo, tuga, sujeta i znanja Na jednom dalekom usamljenom ostrvu usred okeana živjeli su lijepo i u slozi Ljubav, Bogatstvo, Tuga, Sujeta i Znanje. Živjeli su mirno na tom ostrvu daleko od svih svjetskih briga i događanja. Ali nakon mnogo vijekova primjetili su da njihovo ostrvo polako i sve izvjesnije nestaje. Vrlo brzo shvatili su da ostrvo ubrzano tone. Uznemireni oni spakuju svoje stvari i krenu polako da napuštaju svoje čarobno ostrvo koje im je vijekovima pružalo sreću.  Jedino Ljubav, postojana po prirodi, odluči da ostane. Jedino je ona vjerovala i nadala se da je sve to privremeno i da će doći bolji dani kada će sve biti lijepo i veselo kao nekada. Međutim vremenom i Ljubav shvati da nema nade i da mora i ona da napusti svoj dom. Spakuje lijepo ono malo stvari i puno uspomena sa sobom, ali … sada više nije bilo načina da ode sa ostrva. Svi čamci, brodovi i splavovi već su otplovili a za pravljenje novih više nije bilo vremena. Ljubav je počela da doziva u pomoć. Kada pročitate poetsko prozne varijacije „Lucida intervala“, „Osjećam, dakle jesam“, „Ružičasti kišobran“, „Zvuči poznato“. „Sandri“, „Povodom događaja u Bugojnu 27.6.2010.g.“, „Ne moramo o politici“, „Kad jednom budem živ“, uvešćemo vas u predvorje mogućih shvatanja poetike Nihada Mešića Rivera – ljubavi što streme. No, da nastavim našu priču kazao je Hadžialić  Nekako u to vrijeme, put tuda nanese Bogatstvo. Ljubav se obraduje srećnoj slučajnosti i zamoli Bogatastvo da je primi na svoj brod: - Primi me molim te, ostrvo tone, udaviću se – reče Ljubav. - Izvini ali moj čamac je pun zlata i dragog kamenja. Nema mjesta još i za tebe Ljubavi. Ako i ti budeš ušla, bojim se potonućemo - reče Bogatstvo i ode. Ljubav je počela da hvata panika. Ostrvo je više tonulo i vode je bilo sve više. U panici, Ljubav je i dalje dozivala u pomoć. Kontradiktornost proznih odsjaja „Računajte na nas“, ali i ozbiljnost „Nije malo“ ili „Nije i smješno“ odnosno „Konstruktivan zaključak“ i snažna „Putanja“ usmjerena su bezizlazu čuđenja. A priča teče Onda je na svom splavu naišla Tuga. Ljubav se obradovala starom prijatelju: - Tugo, molim te spasi me. Potonuću zajedno sa ovim našim ostrvcetom. Bilo bi šteta da svjet ostane bez ljubavi. - Žao mi je Ljubavi - odgovorila je tuga - Toliko sam tužna da ne mogu da te povedem sa sobom. Želim da budem sama. I ostavi ljubav daleko iza sebe. Na ostvru Ljubav već poče hvatati očaj. Nije vidjela način da se spase iz nezgodne situacije u kojoj se našla i to zato što je vjerovala u bolje sutra. Međutim, tračak nade, ili je možda u pitanju vjera, još uvijek su je nagonili da i dalje doziva u pomoć. „Tako malo treba“ je dio ovih vizija...Nihadove knjige, uz „Gdje je sada moja kornjača“, „Po povratku s mora“, „Kraj ljeta“ ili „Stvarnost“...tuge su Nihadove. Njena dozivanja privuku pažnju Sujete koja je tuda slučajno prolazila. - Povedi me sa sobom. Ti si mi jedina nada - zamoli Ljubav. - Ne dolazi u obzir! Vidi kakva si prljava i mokra, hoćeš da mi pokvasiš čamac . Sama si kriva! Sad snosi posljedice. Lijepo sam ti govorila da odeš dok se još moglo. - I još uvrijeđena ode i ostavi Ljubav sa njenom tužnom sudbinom. Izgubivši i posljednju nadu, Ljubav se predala sudbini. Sjela je na jedini nepotopljeni kamen što je ostao od njihovog, nekad velikog i divnog ostrva i čekala da i on nestane ispod vode i sa sobom odnese i nju. Utom, niotkuda, pojavi se neki stranac u čamcu. Stranac priđe sasvim blizu i pruži Ruku ljubavi. Ona uđe u čamac i on je preveze na susjedno ostrvo. Tu je Ljubav izašla iz čamca, zahvalila se i pošla dalje. Tek par metara dalje shvatila je da ne zna ko ju je spasio. Okrenula se i dotrčala natrag do obale, ali čamac sa strancem već se izgubio na horizontu. Tada je Ljubav tek primijetila Znanje kako sjedi na obali. Prišla je i upitala: - Reci Znanje, ko je stranac koji me je spasao sigurne smrti? Znanje je pogleda, nasmiješi se pa joj reče: - Kako, zar ti ne znaš? To je bilo VRIJEME. - Vrijeme? - Upita zbunjeno Ljubav. - Da, VRIJEME - odgovori Znanje - Jer jedino je VRIJEME sposobno da spozna koliko je Ljubav velika. A o vremenu će vam najviše kazati priča “ O jednom kaputu” njegove rahmetli majke, Samije Mešić-Čokić. Ona je jednostavno rečeno, istkana nada budućih dana. I dobro je da je u knjizi. Ne samo zbog Nihada već i zbog nas, upijajućih čekanja. Poetsko proznih poštovalaca Nihadovog zaista inspirativnog djela, kazao je svoje imresije o djelu uz citirane dijelove priča Nihada Mešića, Sabahudin Hadžialić. Veće je upotpunjeno i čitanjem Nihada Mešića Rivera. Nihad Mešić rođen je 1965. godine u Tuzli. Lirske zapise pod nadimkom River počeo je objavljivati 2002. na Cyberbulevar forumu. Jedan je od koautora knjige poezije „Pod istim nebom“, objavljene 2008. godine. Kao Suflera poznaju ga na Forumu Tuzlarija gdje piše jednu od najčitanijih tema "Tuzlanske". Nakon promocije knjige "Dovoljno lud" ljubitelje pisane riječi obradovao je i svojim novim djelom "Kroćenje straha". Živi i radi u Tuzli. A.M. |