TUZLARIJE - KULTURASve se mijenja osim ljudi  Šemsudin Muhamed Hafiz Širazi, veliki lirski pjesnik, rođen je u carskom gradu Širazu (Perzija) oko 1320. godine. Poznavao je tehnologiju, književnost i arapski jezik, te je dugi niz godina bio dvorski pjesnik na dvoru nekoliko perzijskih vladara. Umro je u Širazu 1389. godine.
Znao je Kur´an napamet i bio hafiz zbog čega mu je i pjesnički nadimak bio Hafiz. Napisao je oko petsto gazela (kratkih pjesama) u kojima pjeva o ljubavi. Sačuvana mu je zbirka gazela "Divan". Njegova djela su uvrštena u školske lektire, a pažnju nam je privukla gazela koju i objavljujemo, a ilustruje koliko se sve ponavlja, te kada je ljudska priroda u pitanju sve ostaje isto. Gotovo je nevjerovatno da je ovu pjesmu napisao neko ko je živio u 14. vijeku. 24. gazel Post prođe i Bajram dođe, ustreptaše srca mnoga, vino proključa u krčmi, vina treba tražit´ sada. Prođe vrijeme asketa, licemjernih i okrutnih, dođe vrijeme boema, veselih i omiljenih. Kakva osuda za onog koji mnogo pije vina, od boema zaljubljenih to nije greška ni mana. Vino piti, u čem´ nema licemjerstva ni prevara, bolje je od asketizma koji zavodi i vara. Mi nismo boemi lažni što stvaraju razdor ljudi, onaj koji pozna tajne, zna da takvi nikada nismo. Zakon Boga poštujemo, nikome zla ne činimo, sve što kažu da ne valja, ne kažemo da to valja. Šta će biti kad ti i ja popijemo čašu vina, vino je od krvi loze, a nije od vaše krvi. Vino piti nije porok, od čega bi bilo štete, pa nek bude šta će biti, gdje su ljudi bez poroka?! Iz ljubavi prema tvome ukrašenom licu divnom, Hafiz luta kao sjena, al´ srce mu čvrsto osta. (Hafiz) S.M. |