TUZLARIJE - KULTURAIntervju: Davor Matošević Lejla Zonić, učenica gimnazije "Meša Selimović" i članica U.G. "Malosutra.org", uradila je intervju sa Davorom Matoševićem, mladim kantautorom iz Tuzle. Intervju u nastavku prenosimo u cijelosti:  Imamo priliku da razgovaramo sa jednim od poznatih velikaša sa muzičke scene, Davorom Matoševićem. On je mladi kantautor iz Tuzle. Da ne dajemo previše informacija u uvodnom dijelu, sve možete saznati iz datog intervjua. L: Vi se pjevač, gitarista i takođe poznati ste kao jedan od perspektivnih muzičara ovih prostora. Da li ima još nešto pored muzike čime se bavite, ako možete da nam otkrijete? D: Hvala vam na pozivu i želji da me intervjuirate, poštovana Lejla. Reći da sam perspektivan, u mojim očima izgleda malo preambiciozno i pretenciozno, ali svakako sam dio svekolike i šarolike mase muzičke ponude balkanske regije. Ali pored muzike, diplomirao sam na Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjek pedagogija-psihologija, trudim se biti aktivan član zajednice i dati svoj doprinos dobrobiti svakog čovjeka, ukoliko je to u mojoj moći. L: Sa petnaest godina, po nekim našim informacijama, počinjete svirati gitaru, te negdje u tom razdoblju srednje škole Vi takođe osnivate bend pod nazivom "Flame". Šta Vas je nagnalo na to i kako ste došli na tu ideju? Koliko članova je bilo u "postavi"? Koja je Vaša uloga bila? D: Na ovo me je nagnala, tada neshvatljiva, želja da se bavim muzikom, koju sam jako rano zavolio i već se sasvim mali vidio u njoj, iako tada nisam mogao ni zamisliti na koji će se način to ostvariti i kako to apstraktnu zamisao sprovesti u djelo. Ali, mic po mic, počeo sam učiti svirati staru akustičnu gitaru moga oca, kombinaciju američkog bendža i šestožičane gitare, pa sam u prvom srednjem, upoznavši istomišljenike, također željne sviranja, skupa s njima sabrao dva i dva i na taj način ušao u svijet muzike na vrlo mala, ali draga vrata. Bio je to klasični bend, sa 4 člana: bubnjar, gitarista, basista i vokal. Ja sam imao ulogu pjevača i pratećeg gitariste. L: Drugi bend osnivate sa koliko godina? (više o tome) D: Drugi bend ne osnivam ja, ali ulazim u njega kao njegov sastavni dio. Mislim da mi je bilo 20 godina. Radilo se o bendu Backstab, koji je svirao malo čvršću vrstu muzike, tzv. Hard core, gdje sam obnašao ulogu gitariste, tekstopisca i kompozitora. To je također jedan jako drag period moga muziciranja, gdje sam proširio svoje muzičke vidike, proširio svoje iskustvo rada u grupi, funkcioniranja u njoj kao takvoj. Svirali smo, družili se, skupa rasli, a onda vremenom i razišli. L: Proslavili ste se pjevajući u raznim zborovima. Koja priznanja i pohvale su dolazile tada, a koja sada, ako vam nije problem otkriti i tu informaciju? D: Obzirom da malo toga u životu držim kao tajnu, tako mi nije problem ni ovo otkriti. Ne bih rekao da sam se proslavio pjevajući u zborovima, ali mogu reći da sam u njima proveo velik dio svoga života i nastupao na mnogim mjestima, obišao cijelu bivšu državu, stekao prijateljstva i poznanstva, davao dio sebe to. Za jedan zbor, Iuventus Salinarum, uradio sam dvije pjesme, a za jednu od tih dobio sam prvo mjesto na festivalu zborova u Sarajevu, kao najbolju pjesmu te godine, a zbor je zbog pjesme proglašen i najperspektivnijim. U maju 2010. godine izašao mi je EP CD za renomiranu izdavačku kuću iz Hrvatske, Croatia Records, sa 4 pjesme na engleskom jeziku, pod nazivom: “Always be good to your enemies”. Za ovaj CD dobio sam mnoge pohvale i priznanja, ali dobio i mnoge negativne kritike, zbog činjenice da pjevam na engleskom, a ne na jeziku naroda ovih prostora. Vaši čitatelji pjesme mogu poslušati na portalu youtube, pa sami steći uvid u to o kakvim se pjesmama radi. L: Kako i gledate na muziku, i koliko je duboka Vaša misao "Muzika koju stvaram odraz je moga unutrašnjeg stanja"? Recite nam više o tome. D: Na muziku gledam kao na Božiji dar nama, ljudima, i kao terapijsko sredstvo za mir duše. Znate i sami kako se lijepo osjećate kada slušate neki, vama drag bend, kako vaš prožima mir ili radost, želja da to podijelite sa nekim ili vam pomaže jednostavno ispuniti vaše trenutke. Tako mislim da je muzika stvar pojedinca i da niko ne bi trebao biti ograničen na određeni muzički izraz, jer mu neko kaže da to on u ovom momentu treba biti. Kroz muziku možemo pronaći sebe, lakše shvatiti ko smo, upoznati se bolje i biti bolji drugim ljudima, jer to i jeste bit življenja, davanje sebe drugima kroz dobra djela koja činimo, a ne korištenje dobra za našu vlastitu korist. Davati radi davanja samog, a ne da bi nam se vratilo. Nema veće milosti. Od tuda i moja izjava, muzika koju stvaram je ono što ja u biti, iznutra, i jesam, onako kako sebe doživljavam, tako i pretačem u note. L: U jednom broju Tuzlanskog lista je objavljeno o vašem uspjehu na konkursu kojeg je izdao beogradski muzički sastav Neverne bebe, gdje su među prvih 19 izabrane vaše dvije pjesme za "najbolju autrsku pjesmu". Koje su to pjesme? Kakav je osjećaj bio? D: Da, istina je. Ali, radi se samo o jednoj pjesmi, a ne dvije kako se u tekstu navodi. Od dvije moje pjesme izabrana je jedna, koja je ušla u samo finale konkursa. Radio se o mojoj pjesmi The Truth, koja je njima tada prezentovana u demo verziji. Bio je divan osjećaj znati da su mi uopšte odlučili posvetiti vrijeme osobe koje su se dokazale kao vrhunski muzičari i poznavatelji dobre muzike na globalnom nivou. Da budem iskren, ja sam vjerovao u te pjesme, bez obzira i na eventualno drugačiji ishod ovoga konkursa. Po prvi puta u svom životu, osjetio sam da sam stvorio nešto vrijedno, nešto bezvremensko, pa me nisu mogli pokolebati eventualni neuspjesi. Ovaj uspjeh bio je lijep, ali i potvrdio je nešto što sam već i bez toga znao. L: Da li imate nešto u planu uskoro u vezi turneja, ali i nevezano za njih? D: Da, imam plan raditi turneje, ali na jedan malo neuobičajeniji način. O kakvom se načinu radi, otkriću kada već sve bude spremno. A što se tiče ostalih planova, trenutno pripremam nove pjesme, koje ću uskoro početi snimati. L: S kim sve imate suradnje? D: Na dosadašnjim pjesmama imao sam samo jednu saradnju, a radilo se o velikoj pomoći moga prijatelja Vedrana Čička, koji je uradio cjelokupan aranžmanski dio na jednoj mojoj pjesmi i mogu reći da je ta saradnja bila više nego plodonosna. Radilo se o instrumentalnom aranžmanu u latino/jazz stilu, urađenom na tamburama, na melodiju koja je u pop/rock stilu. Ova fuzija rezultirala je već spomenutom pobjednom na festivalu “Framafest” u Sarajevu. Također, na novom materijalu planiram zvati mnoge dobre ljude i muzičare, da skupa stvorimo jednu simbiozu kvaliteta i ljubavi za ono što radimo. L: Šta želite postići svojom muzikom? Da li želite? D: Svojom muzikom želim potpomoći mijenjaje svijesti ljudi. Naravno, ne mislim na ništa radikalno ili drastično, ali u srcu želim da ljudi koji čuju pjesme znaju da nisu sami, da ima izlaza iz eventualnih problema u kojima se nalaze i da biti dobar nije mana, kao što se to danas tako svesrdno promovira, da je uredu raditi i misliti na način kako to osjećamo u sebi i da se davanje i borba uvijek na kraju isplate, mada nam se trenutno ne činilo tako. Svakako ću i u nastavku svoga komponovanja i pisanja proširiti spektar poruka na koje želim skrenuti pažnju. L: Kako se u vama stvorila želja za time? Na koji način ste to osjetili? Kako ste znali šta želite? D: Dosta sam iskren prema sebi, pa otuda i želja da svoj dar za muzikom iskoristim za promoviranje dobra prema ljudima, iako je to ponekad samom meni malo paradoksalno, jer vremenom uviđam da su ljudi mnogo svirepija bića, nego mi sami sebe pokušavamo predstaviti, ali ako ne izliječimo svoje bolesti i ne održimo sami sebe, onda ćemo se međusobno uništiti kao živa bića i nećemo postojati na ovoj planeti, a siguran sam da to niko od nas ne želi. Također, bio sam na mnogim duhovnim seminarima i obnovama, na kojima sam upoznao mnogo dobrih ljudi, o kojima nikada nećete pročitati u novinama, internetu, vidjeti ih na TV-u ili čuti ih na radiu, jer su mediji većinom zli, promoviraju primitivizam, rat, propadanje i mržnju, a ne dobro, još postoji na ovoj zemlji. Tamo sam shvatio da je dobro u krizi, da je dobro underground i na margini i zaljubio se u iskonsko dobro, odlučivši ga promovirati na bilo koji način. Naravno, nisam svemoguć i ne mogu to raditi stalno, ali dajem onoliko koliko u određenom momentu mogu i znam. Tako da, ako nešto želite i možete, vi to osjetite, znate da je to ono što je ispravno, samo morate slušati sam taj svoj unutarnji glas i sve će za vas krenuti lakše, jer ćete biti ono što jeste i bićete oslobođeni okova ovoga svijeta. L: Za kraj, voljela bih da vam se zahvalim na učestvovanju u intervjuu, te što ste izdvojili malo svog vremena i nadam se da ćemo ostati u kontaktu i dalje. D: Hvala mnogo i Vama, Lejla. Nadam se da ćemo se ubrzo opet sresti i unaprijed se radujem ponovnom razgovoru. Intervju je uradila Lejla Zonić, učenica gimnazije “Meša Selimović” i članica U.G. “Malosutra.org” Više o njenom radu možete saznati na www.malosutra.org |