TUZLARIJE - KULTURA 19.03.2011.
Galerija Lokot
Otvorena izložba ˝Crvene i Crne˝
Sinoć je u Galeriji Lokot otvorena izložba fotografija "Crvene i Crne", tuzlanskih autora arhitektice Amile Žunić i slikara Mirsada Hadžiefendić.
Oni su na svoje 24 umjetničke fotografije prikazali koegzistenciju ljudi, prošlosti i svakovrsnih fragmenta sadašnjosti koja se realizira se na ulicama Sarajeva i Praga.
Estetsko oko
ili koegzistencija živog davnog i današnjeg u crnini
Mirzet Ibrišimović
Izložba fotografija CRVENE & CRNE, tuzlanskih autora Žunić Amile & Hadžiefendić Mirsada, predstavlja vizuelnu sagu urbanog koncepta življenja koji dokumentira socijalni fenomen zasićenja globalnim i otuđenja civilizacijskim. Amilino Sarajevo i Mirsadov Prag, kao angažirani borilački stav za nedogled i „nevidljivu“ stvarnost, ističu osjećaj estetike detalja bez retuširanja i modeliranja savremene nesazrele i odljuđene zbilje.
U okolnostima popularnog sapuniziranja senzibiliteta, njihovo istraživanje posrnulih vrijednosti ima kvalitet isticanja kulturnog identiteta ideje i bića prostora, zagubljenog u sposobnosti individualizma da se neintegrira s tokovima digitaliziranja čuvstva i uniformiranja potrošačkim standardima. Otuda su, u njihovom foto fokusu estetske posvećenosti art realitetu fragmenta; muzičari, djeca, pisci, psi, sjenke umjetnika, starine i svakovrsni tragovi nepatvorenog stvaralačkog, bilo da su to pendžeri, kipovi, kupole, munare, muzika, kolski točkovi, džezve ili fasade koje svjedoče o nekdašnjoj dominaciji kreativnog nad kurtoaznim – duha nad morbidnim materijalnim. Odrvenjenih osjetila i postvareni bivamo i sami kip objektiva. Asocijativna vizuelna nota fotoaparata i evocira i približava sopstvu i sreći nesvođenja na stvari koje i obožavamo i ne vidimo. Svoj i svojski pristup ambijentu i antropomorfnim odlikama slike koje se ogledaju u nama (grad ima svoje stanište u čovjeku), svojevrsna je instalacija nove moralnosti kojom ukazuju na površnost gledanja na in opačine, zumirajući ljepote i misterije svakosatnih prizora u svojoj trošnosti i metamorfozi. Duplo dno dana i koloritna raskoš drevnih sijenki izmiču opažaju u trendu reklame poistovjećivanja sa stvarima, klanjajući se bogu Profitu.
Postvareni čovjek nema estetsko oko za detalj pa arhitekt Žunićeva i slikar Hadžiefendić za nas percipiraju kategorije mnogoliko živog davnog i današnjeg u crnini. Koegzistencija dva vremena u arhitekturi prostora realizira se na ulicama Sarajeva i Praga, dvije prividno različite kulture u kontekstu historije, društva i sujetne svjetske tuge. U objektivnosti objektiva je produbljen subjektivni kritički diskurs u odnosu na mjere tržišta u kojem umjetnik ima virtualnu valutu giljotinu. Motivi poezije elitne margine i paralelnih svjetova jesu i potreba da se fiksiraju finese užitka i svi aspekti želje za stvaranjem i vjekovanjem. Aktivizam 24 fotografije ima odlike opće ambijetalnosti i mobilnosti da za nas vidi dislociranu intimu, dimenzije u zrenju, suštinu, ljepotu i oporost izvan logike instant navika i slika koje nastaju u lakonski optičkom. Vizuelna dijaloška forma intrigantno sondira višeslojno vrijeme i boldira energiju raznih i nestalnih oblika stvarnosti izvan klišea gledanja. Na relaciji Sarajevo - Prag i svemirskih daljina Fotografija – Gledatelj, odvija se provokativno prepoznavanje istog.
Ovakva konceptualistička fotografija problematizira ponavljajuće obrede svakodnevnice, iluziju stalnosti i apsurd tihe i nećastive subverzije stvarnosti koja nameće arhetip kao označitelja pojavnog, a istovremeno smo otuđeni od estetičkih kategorija stvaralačke prošlosti. Prepoznavanje boje na crno-bijelim fotografijama doživljavamo kao preispitivanje vizueliziranja detalja zadata života i kao terapeutsko obnavljanje opažaja.
|
S.P.
|
