TUZLARIJE - KULTURAPremijerno izvedena predstava ˝Don Juanov osmjeh˝ Priča o legendarom zavodniku Don Juanu jedna je od najobrađenijih tema. Najranija zapisana verzija drame pripisuje se Tirsu de Molini i njegovoj drami "Seviljski zavodnik i kameni gost" (El burlador de Sevilla y convidado de piedra, 1630). Najpoznatija djela o Don Juanu Don Giovanni su: Moliereov komad Don Juan ili Kameni gost (Dom Juan ou le Festin de pierre, 1665), Mozartova opera Don Giovanni 1787. te Byronova Don Juan 1821 epska poema.  Drama "Odmor za umorne jahače ili Don Juanov osmjeh" Ivice Ivanca( 1936-1988) ubraja se u red klasičnih djela hrvatske književnosti. Prvi put je izvedena 1960. godine u tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu u režiji Mladena Škiljanca. Predstavu rađenu prema tekstu Ivice Ivanca, ovaj put u režiji Nine Kleflin, sinoć je imala priliku pogledati i tuzlanska publika.  Tekst Ivana Ivanca donosi nam pomalo drugačijeg Don Juana. U predstavi „Don Juanov osmijeh“ on je umorni tragač za ispunjenjem njegove duše ljubavlju na način kako je on zamišlja. Više nesretan nego sretan on doslovno luta svijetom, od grada do grada, zaljubljuje se, osjeća uvijek isti početni zanos koji ga ne drži dugo. Njegov sluga Sganarelle prikazan je kao lik koji mu je više prijatelj, savjetnik, nego sluga. Povodeći se za svojim gospodarom on zavodi, osvaja žene, ali na drskiji način, ne libi se laganja, davanja lažnih obećanja da dođe do cilja. Ostavlja žene, koje za njega nakon provedene noći s njima nisu više interesante ali on ne zna šta je ljubav i ne teži joj kao njegov gospodar. Ne čudi što tema o Don Juanu budu toliko zanimanja, puno je onih koji baš kao i ovaj plemić u potrazi za srećom ostavljaju nesretne i unesrećuju i sebe.  Bečki psihoanalitičar Otto Rank, koji se bavio tumačenjima umjetnosti, bio je prvi koji je pristupio psihoanalizi Don Juana. On je došao do zaključka da u Don Juanu prevladavaju motivi krivnje i kazne koji imaju korijene u Edipovom kompleksu. Neizmjeran broj žena koje je Don Juan osvajao predstavljaju nezadovoljenu čežnju za majkom. Dok je bio sasvim malo dijete ostao je bez oca, a odgojila ga je stroga i hladna majka Dona Ines. Već je odmalena neutaženu potrebu za majčinskom nježnošću počeo tražiti u njezinim prijateljicama osvajajući ih svojom istinskom ljupkošću.  U predstavi „Don Juanov osmijeh“ Don Juan umire, a njegov sluga nastavlja putem svog gospodara. Lik sluge, glumački najzahtijevniji, odlično je ostvario Armin Ćatić. Svi glumci, u dvosatnoj predstavi, svaki na svoj način ostvarili su dobro likove koje su igrali, djelujući dobro i pojedinačno i timski, što je tuzlanska publika na kraju predstave nagradila burnim aplauzom. Predstava je rezultat plodne saradnje Hrvatskog kazališta u Pečuhu i Narodnog pozorišta Tuzla.
S.M. |