TUZLARIJE - KULTURANarodno pozorište Tuzla ˝Zlostavljanje˝ otvorilo VIII Dane monodrame Monodramom "Zlostavljanje" Ljiljane Blagojević sinoć su u Narodnom pozorištu Tuzla počeli VIII Dani monodrame 2011.  Za monodramu prema tekstu Ive Andrića, glumica iz Srbije Ljiljana Blagojević (56) više puta je nagrađivana. Priča govori o lijepoj djevojci koja se nakon majčine smrti brine o ocu, bratu i sestrama zaboravljajući na svoj život. Posmatrano u kontekstu vremena kada se radnja dešava, mirenju sa sudbinom mlade žene koja se brine o mrzovoljnom ocu, a zatim udaje za pogodnog muža, jasna je snaga te žene kada napušte sve i odlazi spremna na posljedice. ... Svi su se izjasnili protiv Anice. Ne samo komšiluk i poznanici i prijatelji nego, sa malim izuzecima, i njena porodica. Njen otac je nije primio u kuću one septembarske večeri kada je odbegla od muža, i docnije joj je poručio da u njegovoj kući nema mjesta za besnulje – pobegulje koje „traže hleba nad pogaču“... početak je monodrame.  Njenom muž, koji je sve u životu sticao teško i mukotrpno, dolazak lijepe, skromne, vrijedne djevojke u kuću otvara nove vidike. On, koji je do sada sve računao odjednom ostaje zbunjen jer shvata da tako dobra žena nema cijene. Anica postaje kruna svog njegovog truda, rizika, napora, poniženja i odricanja. Postaje vrlo ponosan što je baš on njen muž, i u govoru sve češće upotrebljava „moja žena“. ... mogao je u tami da položi obje ruke na čvrsto toplo telo zaspale žene, da ih položi ma gdje, tamo gdje slučajno padnu, i da kaže sam sebi: “Sve je ovo moje, od kose pa do nožnih prstiju, moje i ničije više!“...(citat iz provijetke “Zlostavljanje“). Pripovjetka je primjer psihičkog zlostavljanja, u početku sretan zbog njene fizičke ljepote, pa zbog njene mirnoće i poslušnosti, gazda Andrija Zereković se mijenja, odnosno oslobađa od stiska sredine i biva ono što on doista jeste. Sitna duša, manji od makovog zrna među komšilukom i radnicima, nekada ulizica, ipak poštovan zbog svoje vrijednoće, u svoja četiri zida mirno slušan od žene sve više i više priča hvaleći sebe a kudeći druge. Nema tog važnog posla od svjetskog značaja koje on, gazda Zereković ne bi mogao obaviti. Vremenom ona počinje da živi, da slobodno diše samo kad on zaspe. Svaki dan, nakon posla, nakon večere on počinje svoje višesatne monologe koje Anica sve teže podnosi. Njega više ne zanima i njeno tijelo nego samo vrijeme kada ga sluša i klima glavom. Tragikomičan je opis njega, kako ga vidi nakon nekog vremena njegova žena, opis koji slikovito dočarava period kada ga više ne može ni podnijeti. ... Ni u kolevci nije bio lep, a docnije život ga je doterivao na čudan kalup. Upravo, on je bio savršen tip ružnog čovjeka. Na tankim i krivim nogama – snažan trup i dugačke ruke, a na isto tako tankom i nevidljivom vratu – velika glava, zaturena i utonula među ramena. Poznat vam je taj primerak čoveka za kog se ne može kazati da je grbav, ali kod koga ima neka greška u odnosu između glave, kičme i trupa, tako da izgledom i držanjem ostavlja utisak grbavog čoveka. Sa godinama se ugojio i popunio, ali su mu noge i lice ostali i dalje mršavi. Na licu je gazda Andrija imao jake i podsečene brkove, koji su samo delimično krili velika usta sa kvarnim zubima u donjoj vilici, a sa suviše belim i pravilnim, ali veštačkim u gornjoj. Imao je žute, mutne oči sa poslovnim osmehom u naborima sa strane. Ogolelo teme bilo je donekle prikriveno čupericma pozajmljenim sa obe strane. Stopala i ruke veliki, iskrivljeni i kvrgavi, tekst je koji na početku monodrame govori glumica Ljiljana Blagojević. Ova monodrama govori koliko žena može biti jaka kada želi da se spasi iz braka koji je gori od zatvora, jer nema kraja, nema datuma oslobođenja na koji zatvorenici misle. Anica napušta sve, jača od predrasuda i sredine, shvatajući da drugi nisu vrijedni njenog života. S.M. |