TUZLARIJE - KULTURATravnik Za pjesmu ˝Andrić, Travnik i ja˝ nagrađen Nihad Mešić U povodu 50 godina od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andrići kao i 100 godina od Andrićeve književne pojave Napretkova podružnica u Travniku je utemeljila godišnju književnu nagradu za pjesmu inspirisanu Andrićevim likom i djelom. Na prvi natječaj je prispjelo 80 pjesama od 72 autora iz 7 država.  Svečanost dodjele nagrada održana je proteklog vikenda u amfiteatru Sveučilišta "Vitez" u Travniku. Prvi laureati u kategoriji poezija inspirirana Travnikom postali su Željko Ivanković za pjesmu "Ovčarevo-korizma 1915", Rajko Glibo za pjesmu "Taze haber iz proklete avlije " te Tuzlak Nihad Mešić-River za pjesmu "Andrić, Travnik i ja". Pobjednici su nagrađeni prigodnim poklonima i novčanicama od 200 KM na kojima se nalazi upravo Ivo Andrić. Andrić, Travnik i ja Da nije bilo „Travničke hronike“, majke mi Samije i oca Džemala, na privremenom prosvjetarskom radu u vezirskom gradu pedesetih godina dvadesetog vijeka, ne bi ni mene, ni sestre mi Enise, bilo. Zato mi je Travnik drag, iako me juna 2010. godine, kad su učenici mog oca slavili pedesetpet godina od mature, on na njihov poziv došao da ih opet prozove pred travničkom Gimnazijom, a mati, kao nekad, kupila novu jaknu u „Borčevoj“ fabrici, ne znam, ili ipak znam, zašto, podsjetio na „Prokletu avliju“ u kojoj, čini se, živimo. Nije se u svakom gradu Nobelovac rodio, mada ni Nobel nije bio cvjećka. Da je Bog dao da nije izumio dinamit, možda bi nam bilo lakše preko ćuprija prelaziti. One na Drini i onih u glavama. Ipak, Alfredovo prezime je danas sinonim za najpoznatiju svjetsku nagradu, a nekad mali Ivo iz Travnika jedini naš književni lauereat. Nije li nepravda da se veličina Andrićeve umjetnosti mjeri uglavnom tom nagradom?! Zaslužio je naš Ivo više od nas. U Dubrovniku, 23.7.2011 u kafani na lapadskoj plaži. S.M. |