TUZLARIJE - KULTURANarodno pozorište, večeras u 19:30 ˝Malograđanska svadba˝ otvara Tuzlanske pozorišne dane 2011 Od 18. do 28. novembra 2011. u okviru Tuzlanskih pozorišnih dana 2011, pozorišna publika će imati priliku pogledati dvanaest predstava. Pozorišni dani otvaraju se predstavom Narodnog pozorišta Tuzla "Malograđanska svadba", koju je prema tekstu Bertolta Brehta režirao Jovica Pavić.  U nastavku je tekst kojeg smo objavili nakon premijernog izvođenja predstave "Malograđanska svadba" u Narodnom pozorištu Tuzla 2008.godine Iako je Bertold Breht "Malograđansku svadbu" napisao 1919. godine, uklapa se u svako doba što dovoljno govori o vječnosti malograđanštine. Vrijeme, sistemi, ljudi, sve se mijenja, a sitne pakosti, ljubomora, zavisti i druge ljudske negativne osobine koje se ne vide uvijek su tu kako je vijeka i svijeta, i tako će uvijek i biti. Kažu da prilika čini lopova, pa tako je u suštini svaki čovjek manje ili više malograđanin, neki to bolje kriju, a neki toga nisu ni svjesni. Žive u jasno omeđenim nametnutim društvenim normama kojima se malo ko ima snage oduprijeti. Niko ne voli da se u njega upire prstom, jer od fizičke boli sigurno je gore društveno izgnanstvo, koje u pravilu uslijedi, posebno u manjim zatvorenim sredinama, u kojima ljudi bez obzira na duhovnu visinu moraju stati u kalup iste veličine. Koliko ljudi živi u zajednicama gdje im nije dobro, u braku u kojima ima više mržnje nego ljubavi jer je od njihovog dobra važnije šta će drugi reći. Koliko se mladih odluči za brak iz razloga koji su sve samo ne nasušna potreba da budu zajedno, da žele jesti, piti, spavati, život provesti zajedno? Kao i u "Malograđanskoj svadbi", iako pisana u doba jačanja fašizma u Njemačkoj, mnogi od nas će i ove godine biti na nakoj svadbi na kojoj će biti mnogo najljepše obučenog svijeta, gdje će novi par potrošiti malo bogatstvo, ne da proslavi svoju ljubav i stupanje u brak nego da se pokaže. Gdje će se kroz smijeh reči puno toga ružnog, nekoga ujesti za srce, ogovarati goste i one kod koga se goste. Na svakoj svadbi će se naći neki gosti baš kao u predstavi, slične će i dijaloge voditi. Predstava je dinamična, glumci dobro uigrani, bez monotonih dijelova. Gotovo cijelo vrijeme svih dvanaest glumaca je na sceni, svaki nešto radi, govori, pjeva, pleše, drži zdavicu. Pavić je dobro naglašavao pojedine uloge za vrijeme trajanja predstave. Te tragikomične situacije su izazivale iskren smijeh kod publike. Kako to obično biva, puno smijeha prisjedne na kraju pa se i svadba pretvorila u paradu zlobnog likovanja, primitivizma i svađa. I prva bračna noć ruganje je društvenim klišeima o čednoj mladoj u bijeloj haljini. Da li je režiser golotinjom i to muškom, želio zatalasati nečiju malograđanštinu, ili je u pitanju neki umjetnički izražaj, ne znamo, ali rekaciju je postigao. Od početnog stavljanja ruke na usta, iznenađenja, do oduševljenog pljeskanja s kojim su na kraju ispraćeni zaista odlični Milenko Iliktarević, Remira Osmanović, Elvira Aljukić, Armin Ćatić, Adnan Omerović, Nermin Omić, Meliha Fakić, Midhat Kušljugić, Elvis Jahić, Besim Tufekčić, Enver Hasić i Siniša Udovičić. Sabina Mešić |