TUZLARIJE - KULTURA

01.03.2012.
Međunarodna galerija portreta Tuzla
Održana promocija Bosansko turskog rječnika iz 1631. godine


Prije 380 godina u Uvodu za svoj rječnik Muhamed Hevai Uskufi je napisao: "Mnogo je lijepih rječnika napisano, sve kao dragi kamen pribranih i omiljenih, ali nama napisana na bosanskom jeziku."
Najstariji narod na Balkanu Albanci, par su godina poslije imali svoj rječnik, a mnogo decenija pa i vijekova će proći dok i drugi narodi nisu imali svoj rječnik.

O samom motivu i načinu pisanja, kao i o autoru Muhamedu Hevai Uskufiju, koji je rođen 1601. godine u Tuzli, govorilo se na danas održanoj promociji Bosansko – turskog rječnika napisanog 1631. godine.


Boatić, Monnesland, Mašić, Imamović, Kasumović


Općina Tuzla, inicijator i izdavač ovog Rječnika, poklonila je građanima Tuzle ovo djelo Uskufija o kojem su govorili urednici Rječnika Ahmet Kasumović i Sven Monnesland, recezent Josip Boatić, ministar obrazovanja i nauke Federacije BiH Damir Mašić, te načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović.

- Rječnik Tuzlaka Muhameda Hevai Uskufija, koliko je nauci poznato, najstariji je bosanski rječnik napisan štokavskim dijalektom. Utoliko je naš jubilej značajniji i objavljivanje ove knjige potrebnije. Muhamed Hevai Uskufi rođen je 1601. godine u Tuzli. Dakle, osim 380 godine od objavljivanja njegovog i našeg rječnika na bosanskom jeziku, ovom knjigom obilježavamo i 410 godina od rođenja Muhameda Hevai Uskufije, jednog od najzanačajnijih autora u historiji Bosne i Hercegovine i Tuzle, između ostalog je rekao načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović.



Na današnjoj promociji govorio je i ministar obrazovanja i nauke Federacije BiH Damir Mašić.

„Naš jezik je naš moral i ne treba poseban trud da bismo objasnili pojam bosanskog jezika. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog ni u okrilju hrvatskog jezika, niti je njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do početka 20. vijeka kada su političke prilike izmijenile njegov status...“ citirao je riječi Alije Isakovića federalni ministar Damir Mašić te nastavio:

- Bosanski jezik nastao je zajedno sa stvaranjem bosanske države, a razvijao se u okolnostima društveno - historijskih promjena kroz koje je prolazila Bosna i Hercegovina. To potvrđuje i podatak da su iz perioda prve bosanske države koja je imala bana i neovisnu vladu, osnovane početkom 10. vijeka, sačuvani najstariji pisani spomenici u Bosni – stećci. Najstariji sačuvani bosanski i jedan od najstarijih tekstova južnoslavenskog jezičkog područja je Povelja bana Kulina iz 1189. godine.
Svjestan činjenice da su jezici mostovi među narodima, a rječnici mostovi među jezicima, mogu reći da je ponovno izdavanje Bosansko turskog rječnika veliki događaj za ovu zemlju te upućujem iskrene čestitke načelniku Imamoviću
, kazao je ministar Mašić.



Čovjek koji zna mnogo o našoj zemlji, posebno o jeziku, je Norvežanin Sven Monnesland, profesor slavistike, koji je na molbu čelnika Tuzle obezbijedio kopiju strogo čuvanog orginala prepisa iz Uppsale, i samo zbog ove promocije stigao sinoć iz Norveške.

Na vrlo dobrom bosanskom jeziku prof.dr. Monnesland naglasio je da je Bosansko turski, odnosno Tursko bosanski rječnik Muhameda Hevai Uskufije, značajan u historiji južnoslavenskih jezika, a posebno bosanskog. Govorio je o prilikama u kojima se pojavilo ovo djelo.

- Bosna pod Osmanskom upravom nije bila siromašna u kulturnom pogledu kao što su bile druge Osmanske pokrajine u okviru Osmanskog carstva. Krajem 16. i početkom 17. vijeka, nakon više od stotinu godina pod Osmanskom vladavinom, kulturne prilike u Bosni su bile povoljne iz dva razloga. Većina stanovništva je prešla na islam, te su bosanski muslimani učestvovali u upravi, neki su imali visoke položaje, a begovski sloj je vrlo imućan. Mnogi su bili pismeni i visoko obrazovani. Bosanci su postali nosioci orijentalne kulture na visokom nivou. Drugi razlog je djelovanje katoličkih Franjevaca, koji su dobili povlašten položaj u Osmanskom carstvu, te razvijali vrlo bogatu kulturnu djelatnost u Bosni.


Monnesland, Mašić, Imamović


Ugledni profesor iz Norveške kazao je dalje da je bosanski jezik bio na neki način službeni jezik sultanova dvora. Švicarski orijentalist Hottinger bilježi u svojoj knjizi Historija Orientales iz 1651. godine, da se turski jezik rijetko čuje jer dvorski službenici govore bosanski, tako da nije neobično što je ovakav rječnik pisan u stihu nastao baš tada.

Radostan zbog same promocije danas je govorio i prof.dr. Ahmet Kasumović.

- Rječnik Magbuli arif, poznatiji i popularniji pod imenom Potur Šahidija je prvi rječnik u Bosni i Hercegovini i kod Južnih Slavena. Prvi, samostalni dvojezični rukopisni rječnik napisan u stihu štokavskim dijalektom. Ovim svojim djelom Tuzlak Hevai postavio je prve temelje bh lingvističke discipline – leksikografije bosanskog jezika.
Svi raniji autori imali su samo dobre želje i pokušaje da se poneke riječi bosanskog jezika prevedu na neki drugi jezik, ali je čak i to usputno rađeno, bez rječničkih namjera, nepotpuno, strukturno malobrojno i bez ikakvih leksikografskih profiliranja sadržaja.
Nemajući ispred sebe uzora za osnovu kako bi mogao napisati rječnik, Hevai se odlučio napisati rječnik u stihovima. Njegov rječnik je dvojezičan, bosansko turski odnosno tursko bosanski, te i izmješano ali je stihovan na trećem - arapskom jeziku. tj. rađen je u skladu sa zakonitostima arapske metrike, što je bilo vrlo teško. Rječnik ima trista i trideset stihova sa preko sedam stotina riječi bosanskog jezika tumačenih turskim jezikom. Svakako je zanimljivo da je Hevaije svoj Rječnik pisao jezikom Tuzle iz 17. vijeka, a to je ijekavica štokavskog dijelekta
, između ostalog je rekao profesor Univerziteta u Tuzli Kasumović.



Danas promovisan Rječnik veoma je zanimljiv iz više razloga, a posebno je fascinatno vrijeme u kojem je nastajao. Načelnik Imamović je najavio promocije u Zagrebu, Dobrnji (gdje je autor živio) a onda i u drugim gradovima regiona.

Zanimljivo je da je Hevain jezik vrlo čist slavenski. Često ima slavensku riječ u slučajevima gdje je kasnije turcizam postao uobičajen u bosanskom. To je razumljivo jer uticaj turskog jezika još nije bio toliko jak.
Primjer slavenskih riječi umjesto turcizama – govedar (a ne čoban), kolijevka (a ne bešika), kovčeg (a ne sanduk), mjed (a ne bakar), nadila (a ne hefta), ognište (a ne odžak), olovo (a ne kuršum), ožeg (a ne maša, mašice), pila (a ne testera), polica (a ne raf), puce (ne dugme) i druge riječi.



S.M.

Osmrtnicama ba smrtovnice