TUZLARIJE - KULTURATeatar Kabare Tuzla Najava predstave ˝Ja, poltron˝ Petak, 01.06.2012. godine u 19:00 sati  Ja, poltron, ispitna je predstava studenata III godine Produkcije iz nastavnog predmeta Pozorišna produkcija VI
Predmetni nastavnik: Šemsudin Gegić, vanredni profesor Asistenti: Naida Jašarević i Zoran Pavljašević Autori teksta: Amra Osmandžiković i Senad Zukić Režija i produkcija: Studenti III godine Produkcije Uloge: Narator - Branislav Mijatović Asistent - Emir Sulejmanović Studentica - Nina Terzić Profesor - Armin Omerović Ministar - Almir Kurtić Ja, poltron Autori teksta: Amra Osmandžiković i Senad Zukić Režija i produkcija: Studenti III godine Produkcije Scenografija: Davor Sadiković, Senad Zukić, Danijel Ružičić i Selim Ahmedić Kostimografija: Amra Osmandžiković, Feđa Ibrišimović, Ljubiša Veljković i Amar Smajić Muzika: Amra Osmandžiković, Amar Smajić i Admir Muharemagić Dizajn plakata i afiša: Selma Seljubac, Monika Andrejaš, Jasna Ahmetović, Haris Šahović i Asmir Ahmedić Grafički dizajner: Amir Seljubac Video: Davor Sadiković i Asmir Ahmedić Ton i svjetlo: Selim Ahmedić i Asmir Ahmedić Koreografija: Admir Muharemagić  O predstavi Predstava „Ja, poltron“ je autorski rad studenata III godine Produkcije na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, nastao udruživanjem ideja, zamisli, inspiracije iz svakodnevnog života i okruženja studenata III godine Produkcije sa profesorom Šemsudinom Gegićem, predmetnim nastavnikom Pozorišne produkcije VI, pokretačem ovog studentskog projekta. Zajedničkim idejama, iskustvima i dogovorima stvorili smo ovaj tekst kao revolt na svakodnevne poltronističke situacije, koje posmatramo, te u kojima ponekad i sami učestvujemo. Riječ „poltron“ francuskog je porijekla, a u prijevodu znači plašljivac, ulizica, puzavac, beskičmenjak. Poltron u našem kontekstu podrazumijeva pretjeranu ljubaznost, zanovanu na skrivenim namjerama. Tekst se poigrava sa plitkošću i otrcanošću svakodnevne konverzacije, koja za opravdanje uvijek ima više ciljeve, a jako primjetno dolazi do njih sredstvima poltronizma. Lik naratora predstavljen je, kako na kraju saznajemo, kao vrhovni poltronist, koji je do vrhovne pozicije došao upravo tom metodom, a to je i razlog zašto publiku i ostale likove u djelu podučava tome, te mu ta pozicija daje moć da zaustavi radnju, poigrava se sa likovima, naređuje im, dok će oni uvijek biti primorani da rade upravo onako kako im on kaže. Cilj djela je ukazivanje na svakodnevnost u poltronističkim situacijama, koje su postale toliko učestale da njihovi akteri više i ne prepoznaju vlastitu participaciju u istim te prikazati začarani krug poltronstva, činjenicu da je svako svakome i uvijek neko nekome poltron, što kreće od najnižeg stadija do samih hijerarhijskih vrhova vlasti. Ova, naizgled, komedija zapravo je prožeta tragičnom idejom i osjećajem izfrustrirane svakodnevnice, u kojoj svako od nas posmatra pojedince kako napreduju zahvaljujući svojim poltronističkim mogućnostima, dok oni, mi, ostajemo u mjestu, zaprepašteni i izgubljeni. |