TUZLARIJE - KULTURAGalerija Kristian Kreković Najava izložbe slika Zdravke Novaka Franjevački samostan u Tuzli i HKD "Napredak" Glavna podružnica Tuzla će u utorak 19. juni u Galeriji Kristian Kreković s početkom u 1900 sati upriličiti izložbu slika Zdravka Novaka.  Zdravko Novak, čovjek, tenisač, sportski trener, ak. slikar, dizajner industrijskih proizvoda, umjetnik u iskivanju pavti/pafti – tzv. kucanih pločica – što je na našim prostorima i jedinstven, istinski umjetnički rad u metalu; u tkanju tapiserija, talentiran fotograf, izuzetan crtač i muzičar – vrstan saksofonist i flautist, džezer – nije izbjegao niti jednom izazovu. Na svaki poticaj odgovarao je djelatno i postizao izvanredne rezultate. Ako uključimo i sport – tenis – sportsku i trenersku karijeru, Novakovi uspjesi i rezultati su takvi, da bi i raspoređeni u živote, rad i sposobnosti više osoba, u svakom pojedinačnom slučaju bili iznimno visoki. Najnoviju intrigu i djelatni poticaj Zdravko Novak otkrio je na ljudskim licima svojih prijatelja i poznanika iz neposrednog, tuzlanskog, životnog okruženja. Ustvari, najveća otvorena tajna pred koju čovjek i umjetnik mogu stati – jeste čovjekovo lice. Da nije očiju kao ogledala duše, skoro, pa ne bismo mogli sa čovjekovog lica ništa otčitati, mada lice i oči imaju izraz za svako stanje i osjećanje. Zdravko Novak prepoznao je tu mogućnost. Tako se slikar nađe ispred svoga zadatka koji može realizirati samo u vrlo kompliciranoj i delikatnoj opciji gledanja i spoznaje o unutarnjem, o duhovnom biću, duši i karakteru portretiranog. To je zahtjevan, složen, rafiniran i suptilan proces, a Zdravko Novak uz osobne stavove, u portretiranje je ušao jednako i primjereno osjetljivom i trajnom tehnikom pigmentalnog pastela. Novakovi likovi svoj smisao isijavaju svjetlom koje dolazi iz njih, a koje je umjetnik pretvorio u stvarnost/predstavu, u jednakoj mjeri u kojoj portretirani imaju svoj životni smisao. Osim svega, slikati portret u Tuzli i drugdje, nije, ne samo ista, nego ni slična stvar sa slikanjem portreta drugdje. Naime, radeći na organiziranju i razvijanju Međunarodne galerije portreta i Internacionalnog Bijenalnog Festivala Portreta tokom 45 godina, Tuzla je grad koji je ne samo vratio ljudsko lice i disciplinu portreta slikarstvu, već i dignitet portretu kao zahtjevnoj slikarskoj disciplini na svjetskoj razini, što je povijesna činjenica u likovnoj umjetnosti. Zdravko Novak nije se javljao u tim vremenima, imao je duge preokupacije. Danas, kad je ta euforija splasnula i prošla, Zdravko Novak javlja se fascinantnom serijom/galerijom portreta, obiteljskih i tuzlanskih likova. Desetljećima, u Tuzli su vanredno uspješno portretirali prvi tuzlanski akademski slikar Đorđe Mihajlović, akademski slikar i akademik Ismet Mujezinović, akademski slikar Mevludin Ekmečić, a u red značajnih portretista idu i slikari Ćazim Sarajlić, te Đulejman Isić, koji se cijeloga vijeka i bavi samo portretom i ljudskim licem kao ogledalom duše. U ovoj, svojevrsnoj Novakovoj maloj retrospektivi, ali i portretnoj izložbenoj postavci, možemo vidjeti ne samo već znameniti i više put izlagani portert književnika Nijaza Alispahića, kako slikar Zdravko Novak niže portrete poznatih, interesantnih i dragih, karakterističnih i znanih tuzlanskih lica. Portrete realizirane suptilnom slikarskom mjerom u tehnici pigmentalnog pastela, portrete koji i naše živote vraćaju kroz godine unatrag, jer portret Aleksandra Adamovića Ace – legendarnog tuzlanskog kulturnjaka i uglednog likovnog kritičara napravaljen je dok je Aco još izgledao dječački mlad. Novakov je rafinman, da osim neupitne prepoznatljivosti, nužne realističke/predmetne fakture i dimenzije portretirane osobe – uspijeva na svojim portretima donijeti i svojevrsnu auru portretiranih. Dakle ono – što portretirani nosi kao osobno ozračje i svoju unutarnju svjetlost – kao energiju koju isijava svojom djelatnom osobom i stavom, osobnom djelatnošću, ono po čemu ljude pamtimo i po čemu ih se prisjećamo, ono što često nazivamo njihovom karizmom. Zdravko Novak je snažan lirik, čovjek snažne i ekspresivne osjećajnosti za sebe i druge ljude, sa smislom za proniknuće života. Zdravko Novak je uspio napraviti portrete ljudi koje ćemo i kad ih više ne bude, dugo i uporno tražiti na njihovim mjestima – na kojima smo ih viđali i zatjecali u gradu i njihovim domovima, na njihovim poslovima i radnim mjestima, tamo gdje smo se sa njihovim energijama doticali, gdje i kad smo ih komunicirajući, puštali u svoju dušu da nas ispune, da nam se energije oplode, da nam se životi osmisle i osnaže. Priredio(la): HKD "Napredak" |