TUZLARIJE - KULTURAČetvrti festival bh. drame ”Glavom kroz zid” i ”Dolno Solan” Predstava Glavom kroz zid Zlatka Topčića, u režiji Seada Đulića i izvedbi ansambla Mostarskog teatra mladih, izvedena je u subotu na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici u okviru glavnog programa Četvrtog festivala bh. drame. Autor nam u predstavi donosi šarmantno kazivanje o sudbini intelektualaca koji imaju dva načina da ostvare svoje snove: “glavom kroz zid” ili igrama na sreću. Topčić ovaj tekst žanrovski definiše kao komediju, čija je osnovna priroda zapleta u skladu sa Pirandelovom estetikom humorizma. “Dvije rečenice održavaju cirkulaciju dramske strukture. Odvojene i daleke, prkose jedna drugoj, dovikuju se sa dvije strane mosta braneći svoje svjetove. Jedna rečenica je gospođa Ironija, kraljica zla u mikrodržavi ove drame, druga je gospođa Duša, kraljica dobra, neumorna i sa zastavicom optimizma, traljavom od posrtaja...”, zapisala je o tekstu Glavom kroz zid Larisa Softić-Gasal. U predstavi igraju: Sanela Babić, Irfan Kasumović, Tatjana Feher, Toni Pehar i Sead Đulić. Dramaturg je Ljubica Ostojić, scenograf i kostimograf Davorin Okac Briševac. Publika u Zenici je u subotu vidjela i predstavu Dolno Solan Narodnog pozorišta Tuzla, autorski projekat Seada Đulića, u kojoj su uloge ostvarili: Nikolina Baškarada, Sanja Dodig, Sanela Babić, Boris Balta, Dalibor Brkić i Damir Altumbabić. “Svjestan činjenice da je pokret stariji od riječi, pokušavam, zajedno sa saradnicima, ispitivati mogućnosti komunikacije i saopštavanja istraženih misli tim potisnutim jezikom, jezikom našeg tijela, jezikom koji prelazi sve granice i razumljiv je na svim meridijanima. Jedno takvo istraživanje desilo se u Narodnom pozorištu Tuzla, gdje sam sa šest mladih glumaca ispitivao šta nam u simboličkom smislu znači “so”, za koju je značajno vezana istorija ovog grada”, kaže autor Sead Đulić. Dolno Solan je neverbalna drama, koja pruža slanu sliku univerzalnih značenja termina SO kroz vizuru historijskih zbivanja grada Tuzle. “Ljudi se sve manje koriste riječima, svakim danom su sve umorniji od stavljanja olinjalih maski na izlijepljena lica i sve više neverbalno dramatični, tako i nisu potrebne riječi kako bi se vidjeli tragovi straha u svim bojama, kako bi se osjetile slutnje. Tuzla, grad u kome “svi gromovi nalaze odziva, sve tišine svoje mjesto”, svom slanom izvoru života posvećuje neverbalnu dramu Dolno Solan. Tuzla je mjestimice potopljena i interativno zakrpljena forma svog životnog izvora, umorna ptica nad beskrajnim okeanom praznine kao posljedicom iskopavanja soli. Pa zar se o tome može progovoriti riječima?”, naglašava dramaturg predstave Larisa Softić-Gasal. Priredio(la): tz / oslobodjenje |