TUZLARIJE - KULTURACum grano salis 3013: Predstavljamo predložene romane Dževad Karahasan: ˝Sjeme smrti˝ Roman "Sjeme smrti" autora Dževada Karahasana predložen je za ovogodišnju književnu nagradu "Meša Selimović" od strane selektora za Bosnu i Hercegovinu Edina Pobrića. U nastavku je obrazloženje selektora kao i bografija autora. Roman Dževada Karahasana „Sjeme smrti“ je vješto ispričana priča o Omaru Hajjamu, velikom perzijskom pjesniku, astronomu i matematičaru koji je živio u 12. stoljeću. Strukturalna dosljednost temelji se na pišćevu zahtjevu da roman mora pokazati nit koju historijska dešavanja uspostavljaju između autentičnih ličnosti i fiktivnih junaka romana.  Karahasan uspijeva da oživi duh jedne historijske epohe koju tematizira na različite načine (raspad arapskog carstva, susreti velikih kultura, terorizam itd.) jer je opšte podatke jednog vremena ispunio individualnim svijetom svojih junaka sa svim njihovim slabostima, manama i vrlinama. Da bi to mogao, Karahasan sebi dopušta i izvjesne anahronizme koji služe da naglase one crte koje su u toj epohi bile i najvažnije. To su ustvari veze između prošlosti i sadašnjosti. To je ona nit romana koja svojom žanrovskom orijentacijom jeste uvijek priča o sada i ovdje, bez obzira o kojem historijskom periodu se govorilo. Iako ovaj roman, naravno, nema nikakvih pretenzija na historijski značaj – prošlost je preobražena, prelomljena kroz prizmu pjesničke imaginacije a autentično znanje iz historije, nauke i kulturoloških kretanja ovdje je u službi književnosti – ipak daje jednu snažnu sliku vremena 12. stoljeća u kojem je živio Omar Hajjam. Roman „Sjeme smrti“ se može čitati, pa time i razumijevati, na dva načina: kao kriminalistički roman i kao historijsko-esejistički roman dramatične epohe 12. stoljeća. Kriminalistička priča, odnosno rasvjetljavanje ubistva, jeste osnovno motivacijsko sredstvo za pokretanje fabule romana, ali je ta ista kriminalistička priča postala modelom traganja koji se nadovezuje i na filozofsku, teološku i naučnu pozadinu priče. U pitanju je abduktivni način mišljenja koji se u ovom romanu prostire u svoje tri dimenzije: detektivskoj, filozofskoj pozadini i čitalačkoj percepciji, i kao takav postaje dominantni model zaključivanja koji polazi od iznenađujućih činjenica u potragu za teorijom koja bi ih objasnila i po tome se suprotstavlja dedukciji koja polazi od nekog pravila, razmatra jedan slučaj za koji važi to pravilo i automatski izvodi jedan zaključak. U fabulu su, u suodnosu sa vrlo preciznom determinacijom glavnog lika romana kao nosioca ideje relativističkog ustrojstva svijeta, inkorporirani i izuzetno važni filozofski problemi, umjetnička i naučna dostignuća islamskog srednjeg vijeka koji skupa sa razvojem sižea, doprinose „ukupnom značenju“ romana. Strukturalna dosljednost Karahasanovog romana, u odnosu na postavljenu tezu – nema konačnih rješenja, niti konačnih odgovora ma sa kakvim znanjem raspolagao čovjek – najbolje se potvrđuje u dobro izvedenom završetku, koji na svoj začuđujuće jednostavan ali jedino primjeren način, s obzirom na ontologiju samog teksta, relativizam riječi i iskaza, ostavlja poruku da je svijet, ma koji i ma gdje bio izgrađen, uvijek otvoren za još poneku drugu i drugačiju interpretaciju stvarnosti. Selektor za govorno područje BiH Prof.dr. Edin Pobrić
O autoru Dževad Karahasan, književnik, dramatičar, esejist, romanopisac rođen u Duvnu, danas Tomislavgrad 1953. godine. Biografija U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije kao urednik za kulturna pitanja Odjek, te dramaturg u Zeničkom narodnom pozorištu. Od 1986-93. Karahasan je na mjestu docenta za dramaturgiju i historiju drame na Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje vrši dužnost dekana. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnost Izraz u Sarajevu. Od 1993. nakon odlaska iz Sarajeva zbog rata u BiH, živi u Grazu. 1994-95. godine gostujući je profesor na Univerzitetu u Salzburgu, 2001. u Innsbrucku, a u Berlinu od 2009-10. 1995. godine postaje stipendist DAAD Berlin, a 1995. i 1997. je lektor za za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Odsjeku za slavistiku Univerziteta u Göttingenu. U akademskoj godini 2007/08. je stipendist naučnog kolegija Wissenschaftskolleg u Berlinu. Od 1993. radi kao dramaturg za pozorište ARBOS – Gesellschaft für Musik und Theater. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u Austriji (Beč, Krems, Hallein, Eisenstadt, Salzburg, Villach, Klagenfurt), Njemačkoj (Gera, Erfurt, Berlin, Leipzig), Bosni i Hercegovini (Sarajevo), Ukrajini (Odesa), Češkoj (Prag, Hradec Králové, Brno), Kosovu (Priština), Poljskoj (Szczecin), Singapuru (Singapore Arts Festival) i SAD (Washington D.C.). Živi i radi u Grazu i Sarajevu. Napisao je: Kazalište i kritika. Svjetlost. Sarajevo, 1980. Kraljevske legende. Proza. Veselin Masleša. Sarajevo, 1980. Kralju ipak ne sviđa se gluma. Drama. Sarajevo, 1983; Strašno je vani. Drama. Sarajevo, 1984. O jeziku i strahu. Sarajevo, 1987. Model u dramaturgiji. Omladinski centar. Zagreb, 1988. Istočni diwan. Svjetlost. Sarajevo, 1989. Misionari. Dvije komedije. Svjetlost. Sarajevo, 1989. Stidna žitija. Roman. Bratstvo-Jedinstvo. Novi Sad, 1989. Stid nedjeljom. August Cesarec. Zagreb, 1991 Kuća za umorne, August Cesarec, Zagreb, 1993. Dnevnik selidbe, Duriex, Zagreb, 1993. Al-Mukaffa, ARBOS, Celovec-Salzburg-Beč 1994. Povučeni anđeo, ARBOS, Celovec-Salzburg-Beč 1995. Šahrijarov prsten, Bosanska riječ, Sarajevo, 1996. Koncert ptica, ARBOS, Beč 1997 Forme teatra kao artikulirana forma života (Herbert Gantschacher), Beč 2000. Noćno vijeće, Profil internacional, Zagreb, 2005. Gozba, ARBOS, Villach-Hradec-Salzburg 2005 Dževad Karahasan - sabrana djela (Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina, Noćno vijeće), Dobra Knjiga, Sarajevo, 2007; Izvještaji iz tamnog vilajeta, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007; Sjeme smrti, Sarajevo, 2012; Priredila: S.M. |
