TUZLARIJE - KULTURAKako da mi život poezija postane? Djetinjstvo se sakrilo iza razrušenog zida i čeka nekog novog dječaka Nihad Mešić River rođen je 1965. godine u Tuzli. Školovao se u Tuzli, Sarajevu, Lilehameru, Kopenhagenu, Roveretu, Varšavi, Ženevi, Subotici... Dugo radio kao prevodilac s engleskog i francuskog jezika. Od vremena rata u Bosni i Hercegovini bio je aktivista u izgradnji mira i ljudskih prava. Objavio je desetak članaka iz oblasti ljudskih prava i rješavanja konflikata u zemlji i inostranstvu. Koautor je knjige „Globalising Hope/ Globalizzare Speranza" koja je objavljena 2007. u Roveretu, Italija u izdanju IUPIP-UNIP-a. Lirske zapise pod nadimkom River počeo je objavljivati 2002. godine na Cyberbulevar forumu, a kasnije i na forumu web portala Tuzlarije koristivši pseudonim Sufler. Objavljivao je i u časopisima „Diogen pro cultura", „Zadarska smotra" „Maxminus" „Jesenjin" i "Kado". Jedan je od 10 koautora knjige poezije „Pod istim nebom", objavljene 2008. godine u izdanju DHIRA Verlag, Kusnacht, Švajcarska i samostalnih knjiga „Dovoljno lud", „Kroćenje straha" i „Iza oklopa" koje je objavio isti izdavač 2009. 2010. i 2011. godine. U izdanju „Bosanske riječi" iz Tuzle, 2012. godine objavljena je njegova knjiga „Ne moramo o politici" - izabrani i novi zapisi. Među pjesnicima iz Bosne i Hercegovine, zastupljen je na web stranicama Poet-as del mundo i u Antologiji „Poetsfor World Peace", Volume 3, te u zborniku „Poetsko ćoše" u izdanju „Poete" iz Beograda. Učestvovao je na različitim književnim susretima i festivalima, kao što su: „Poetsko ćoše" u Beogradu, "Kultura snova" u Zagrebu, "Međunarodni festival književnosti" u Rijeci, "DIMljenje po birtijama" u Puli, Poetski maraton "Diogen traži čovjeka" u okviru „Sarajevske zime", te projektu „Balkan - kuća različitosti". Njegova pjesma „Andrić, Travnik i ja" nagrađena je oktobra 2011. godine na natječaju HKD „Napredak" za pjesme posvećene liku i djelu Ive Andrića i Travniku, dok je pjesma "Ne moramo o politici" bila najčitanija na portalu "Primijenjena poezija at http://primpo.wordpress.com/ za 2012. godinu. Poezija "Stenka" iz Beograda mu je dodijelila povelju "za doprinos u poeziji i saradnji pjesnika". Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački i francuski jezik, te prezentirani u radio i TV programima. Živi i radi u Tuzli. Sad znam Sad znam da na Mjesec neću stići iako u osnovnoj školi "Džemal Mandžić" na Pazaru kupovah "Čovjek i svemir". Sad znam da čovjek uvijek dijete ostaje ma šta pisalo u knjizi mojih roditelja "Moje dete biće dobar đak". Danas čak ne valja kad je dijete dobar đak. Za kosmos i Carla Sagana niko se više ne brine, čak je i Daniken iz mode izašao. Vrijeme je da opet čujem grupu "Film", i "ja sam neprilagođen".. Mom Džemi Kad moj tata Džemal Mešić uči Jasin sunčane novembarske subote na mezaru moje rahmetli majke Samije Mešić rođene Čokić pčele na cvijeću što ga posadih prošle nedjelje smireno rade, plavi leptirić doleti odnekud i smireno se spusti na žute i crvene cvjetove hrizantema. Kad moj tata spušta svojih skoro osamdesetosam godina s mezarja tušanjskog sretan što je još jedan zadatak obavio i što se može uz dobro brdo popeti, a i spustiti, vraća mu se raspoloženje dobro. Sretan sam što ćemo sad još malo Slatinom šetati i uživati dok sjedimo na klupi skupa. Lijep je život. Kuća iz bajke Virim kroz prozor kuće u kojoj nema više ni Ivice, ni Marice, a ni Vještica izgleda nije tu. Kolača ni od korova. Djetinjstvo se sakrilo iza razrušenog zida i čeka nekog novog dječaka da povjeruje u bajke i sretan svršetak. Na proplanku svjetlo se probija kroz šumu i poziva na put. Do neke nove bajke. (Nihad MEŠIĆ River) Priredio: Nikola Ivanović (Inter novine) |