TUZLARIJE - KULTURA

06.09.2013.
Cum grano salis 2013
Obilježeno 100 godina od rođenja Ivana Gorana Kovačića


Da je živ, Ivan Goran Kovačić bi ove godine napunio 100 godina. Nije dugo živio, četnici su ga ubili 1943. godine kada je imao 30 godina ali je u književnosti ostavio značajan trag.


Lešić, Hajdarević i Vešović



O Ivanu Goranu Kovačiću, u Ateljeu Ismet Mujezinović, govorili su danas Hadžem Hajdarević, Marko Vešović i Zdenko Lešić.

Hajdarević smatra da je zbog tematike o kojoj je pisao, njegovoj pobuni protiv zla i fašizma, Kovačić, nažalost, i danas vrlo aktuelan.

Zdenko Lešić je izrazio žaljenje što se se ni jedna Kovačićeva poema ne nalazi u školskim udžbenicima, i da je žalosno da je sve manje onih koje on i zanima.

- Mi smo se promijenili, koga sad i briga za zločine ustaša i četnika, imamo svoje nove, kazao je Lešić.

Ivan Goran Kovačić se protiv zla oko sebe borio pisanjem ali i sa puškom. Iz rodnog Zagreba, sa Vladimirom Nazorom otišao je u partizane.

Poznatu poemu "Jama" napisao je u šumi, kao reakciju na crnilo koje ga okružuje. Tek nakon njegove pogibije je štampana, kao i mnogo šta drugo što je pisao.

Za današnje obilježavanje Kovačićeve godine rođenja, Marko Vešović je pripremio jedan od svojih tekstova koji je pisao još 1984. godine.

- Pisao sam ga kao Jugosloven, tako se osjećam i danas, i ono što sam pisao tada, mislim i sada. Pisao kao Jugosloven u vrijeme kada su se već dogovarali kako će je rasparčati, kazao je Vešović, a onda nastavio sa analizom poeme "Jama", u kojoj je, po njemu, u prvom stihu sve i rečeno.

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

Ivan Goran Kovačić, ubijen je u blizini Foče, ne zna se gdje je njegov grob, baš kako je poželio u pjesmi "Moj grob".

Moj grob - Ivan Goran Kovačić

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Mûku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg hiskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag,
I kad se vrati, nek poravna trag.



Ugledni gosti Književnih susreta danas su čestitali načelniku Imamoviću na organizaciji Susreta ali i ideji da se govori i o Ivanu Goranu Kovačiću.

S.M.

Osmrtnicama ba smrtovnice