TUZLARIJE - KULTURACum grano salis 2013 Predstavljena knjiga ˝[email protected]˝ Julijane Matanović Kada govore o Julijani Matanović, promotori njenih knjiga vrlo često naglašavaju poseban senzibilitet koji se osjeti u svakom tekstu ove univerzitetske profesorice, bilo da je riječ o beletristici bilo o književnoj kritici.
Za Julijanu Matanović kažu još da je prva unijela nešto lično u književnu kritiku, pisanje eseja, predgovora i pogovora. Zbog načina na koji piše, mnogi književnici žele baš njen osvrt na svoje djelo. Julijana Matanović rođena je u Gradačcu 1959. godine, u Hrvatsku, tačnije u Osijek, odselia se 1962. godine. Iako je u Hrvatsskoj od svoje treće godine, tamo se školovala i sada radi kao univerzitetska profesorica, objavljuje knjige, stručnu literaturu, piše eseje i već je ostavila trag u hrvatskoj književnosti, ona i dan danas osjeća dozu nepripadnosti.  Na promocijama njenih knjiga, redovno se spominje njeno porijeklo i njena velika potreba da je svi vole i cijene.
U subotu, za vrijeme promocije njene knjige eseja naziva "[email protected]", načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović kazao je da će se Julijani Matanović desiti ono što se dešava svim dobrim piscima, da je svojataju svi, te da je i bosanski i hrvatski pisac, na šta je ona rekla, misleći na Hrvatsku "ali oni me neće". Sudeći prema onome što su drugi govorili, to je više njen subjektivni osjećaj, te da je dio njene prirode ta potreba za pažnjom i ljubavlju, a i sam naziv knjige "[email protected]" govori o načinu na koji se ona odnosi prema tekstu, a to je prije svega sa velikom odgovornošću, kako je naglasila Helena Sablić Tomić, koja je na promociji u Tuzli govorila o najnovijoj knjizi Julijne Matanović. O posebnom načinu na koji piše književnu kritiku jučer je govorio i književni kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković, naglašavajući njen prijateljski odnos prema piscima, zatim uspostavljanju emotivne veze, pokušaju da shvati pisca i onda kroz sve to piše kritiku, ne odvajajući lik od djela.  Julijana Matanović kazala je da bi mogla puno govoriti o svojim sumnjama i strahovima, te da je istina da se dugo pokušavala dopasti svima, a onda je sredinom devedesetih shvatila da ne želi iznevjeriti samu sebe i odlučila biti to što jeste, Julijana Matanović. Iako knjiga eseja o djelima i opusima dragih joj autora među kojima su Antun Šoljan, Nedeljko Fabrio, Miljenko Jergović, Semezdin Mehmedinović, Jasmin Imamović, Stjepo Martinović, Ivan Kušan, prema riječima promotora to je djelo koje se može vrlo lijepo čitati i kao beletristika. S.M. |
