TUZLARIJE - KULTURA˝Prijatelji(ce)˝ - gorka i slatka priča o jednoj mogućoj ljubavi U izvođenju glumaca Gradskog kazališta Sisak, u Narodnom pozorištu Tuzla sinoć je tuzlanska pozorišna publika pogledala predstavu "Prijatelji(ce)".
Radnja predstave odvija se u New Yorku, u dva stana. Jedan pripada poznatom i bogatom piscu, kojeg je slava zatekla i ne snalazi se najbolje sa bogatstvom koje ima. Drugi stan pripada još bogatijoj ženi koja je zbog nevjere muža pred razvodom.
ON (Goran Grgić) i ONA (Dunja Sepčić) susreću se slučajno, na nekom međunarodnom simpoziju u neuglednom restoranu. Zbog nabora na tepihu ONA je posrnula, ON ju je pridržao i desilo im se ono o čemu drugi pričaju i čitaju – ljubav na prvi pogled. Od tog momenta u njihovim životima se sve mijenja, samo su jedno drugom bitni, sve drugo osim njihove ljubavi gubi smisao. ON, koji je vrlo bogat, krije to od nje, ONA, iako su se zakleli na apsolutnu istinu, neke stvari ne govori njemu. Zovu to "bijele laži" i smatraju da je to za dobro onog drugog.
Idilu njihove ljubavi pričom, propitivanjem i savjetima, polako ali sigurno narušavaju njegov najbolji prijatelj (Igor Golub) i njena najbolja prijateljica (Nada Abrus). Izjave koje imaju zaljubljeni kao "s tobom je sve drugačije", "nikada nisam osjećao(la) ništa slično", "bez tebe ništa nema smisla" .... prijatelji ismijavaju i smatraju rezultatom trenutne zasljepljenosti koja će brzo proći. Prijatelj i Prijateljica se upoznaju i nakon noći koju su proveli zajedno jedno drugom ispričaju sve one "bijele laži" ljubavnog para – njihovih najboljih prijatelja. I pored ljubavi, ON i ONA, se nakon ljubomornih ispada, provjeravanja, optužbi i svađa rastaju. Na kraju predstave On je sa Prijateljicom a ONA sa Prijateljom, prividno sretni.
Tekst je 1990. napisao talijanski pisac Mario Fratti koji živi u New Yorku, a predstava "Prijatelji(ce)" izvedena je u osamnaest zemalja. Na hrvatski ju je preveo i režirao Boris B. Hrovat. S.M. |
