TUZLARIJE - KULTURA

21.12.2013.
˝Virus“ entuzijazma, energičnosti, talenta i nade

Već tri večeri zaredom maglovitu Tuzlu, pritisnutu smogom, ali i ljudskim strahom od nepoznatog, od onog što dolazi s novom godinom, krizom, besparicom protresao je „Virus“ Pozorišta mladih Tuzle. Svi koji smo odvojili vrijeme i tako podržali rad Adnana Mujkića i ovih mladih ljudi, danas i sutra, i dan poslije, i još dugo bit ćemo mnogo bolje. Da, bit ćemo, zahvaljujući njihovom virusu...“Zaraženi smo“.


Tuzlarije



Polaznici Pozorišta mladih iz Tuzle, koje vodi Adnan Mujkić, mladi glumac, već iskusni režiser, ali i pedagog, neko ko dobro razumije puls društva i njegove probleme, puls mladosti. Sjetimo se predstava „Nužda natjerala“, „Životinjska farma“, „Udijelite sirotinji“ i svih drugih koje su osavremenjene, uvijene u bosansko ruho bile, ne samo praznik za umjetničke duše, nego i odličan način da se konkretizira problem, da se kao takav približi mladima i potakne na razmišljanje.

„Virus“! Odavno pratim rad Pozorišta mladih, ali ovo što vidjeh u ovoj predstavi pokazuje da njihov rad nije volonterizam, pozorišna igrarija. Ovi mladi ljudi su, na daskama Kabarea u hotelu „Tuzla“, pokazali pozorišnu i ljudsku zrelost.

Malik Sakić, dječak, dijete, sinoć se prikazao u bravuroznom svjetlu, svjetlu zrelog glumca, nevjerovatne identifikacija s likom, problemom i društvenim stavom o bolesti. Svaki njegov pokret, glas, grimasa nas trgala, bacala i dizala, na suze nagonila, a to često ne uspijeva ni profesionalnim glumcima. Irma Dukić, djevojčica iz gimnazijskih klupa, do lani ili preklani se „igruckala“ na sceni, sinoć se identifikovala sa svakim oblikom straha i panike. Nermin Hodžić u ulozi Dimitrija, grimasom, bolom u očima, bojom glasa nas vodio, ganuo, učinio da vjerujemo da ljudskosti još ima, ne na pozorišnim daskama nego i u životu.

Znam da je nepravedno prekinuti ovaj niz dok ih sve ne pobrojim i pohvalim, ali moram, jer nisam gledala alternacije, i dok pišem shvatam da je ljepota Pozorišta mladih njihov timski rad, njihova predanost i srčanost. I baš zbog toga, hoću da im kažem jedno veliko „Hvala“! Hvala što pokazujete i dokazujete da u mladim ljudima ima potencijala, da se kreativnim radom može sačuvati zdrav duh mladog čovjeka, da mladost nije samo kafe-bar, diskoteka, tuča na ulici, da nisu mladi ljudi letergični teret koji se teško pokreće.

Pišem jer se nadam se da će „gradski i kantonalni oci“ u njihovm radu prepoznati pedagošku, duhovnu, kulturološku i rehabilitacijsku vrijednost, jer Adnan Mujkić i Halida Hasanagić, pokretačka snaga ovog udruženja, sve to rade i još mnogo više.

Čitateljima Tuzlarija najiskrenija preporuka da pogledaju predstavu i dopuste sebi uživanje, ali i da budu zaraženi virusom boljitka i ljepše budućnosti, koja se prepoznaje u ovom kreativnom timu i njihovom projektu!

Amela Isanović

Osmrtnicama ba smrtovnice