TUZLARIJE - KULTURAPromoviran roman ˝Karnera˝, prošlogodišnji dobitnik nagrade ˝Meša Selimović˝ Svečanošću proglašenja najboljeg romana na govornom području Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, završavali su se i Književni susreti koji se u Tuzli održavaju već četrnaestu godinu.
S obzirom da se dešavalo da najbolji roman ne bude predstavljen tuzlanskoj čitalačkoj publici, prošle godine uvedena je novina, a to je da se prvog dana Susreta održi promocija romana čiji je autor dobio književnu nagradu „Meša Selimović“.
Tako je večeras u Međunarodnoj galeriji portreta održana promocija romana "Karnera" kojeg je napisao autor iz Crne Gore, Milorad Popović. Površno gledajući, riječ je o životu boksera i to neuspješnog, kojeg je neuspjeh vodio polako do dna društvene ljestvice, koji se može okarakterisati i kao životni gubitnik. Iz onoga što su govorili večerašnji promotori Ahmed Burić i Enver Kazaz, jasno je da je riječ o vrlo kompleksnom djelu, koje nije bez razloga, u jakoj konkurenciji, dobilo prestižnu književnu nagradu. Ahmed Burić je mišljenja da je to roman o raspadu Jugoslavije, ulasku u svijet nastanka nacionalnih korpusa. U nekoj vrsti razočarenja se krije tajna knjige, bivši ljudi u knjizi podsjećaju mnoge isto tako bivše na vrijeme kada to nisu bili. Enver Kazaz govorio je o glavnom liku koji je po mnogim mjerilima na dnu, propali čovjek, koji je upoznao i svijet podzemlja, ubica, ali koji u nastajanju novog sloja ljudi, skorojevića, koji se brzo prilagođavaju novom vremenu i izvlače za sebe korist, djeluje kao duhovni plemić. Kazaz je rekao da se roman ne čita nego guta, te da autor uz ostale kvalitete ima rečenicu koja plijeni. Svoje izlaganje o romanu i glavnom junaku, uz izvinjenje, završio je sa izjavom: "Život nije ništa drugo nego obično g.... koje moramo pojesti do kraja".  Autor romana, Milorad Popović, koji se u mladosti i sam bavio boksom, a koji se, kako kaže, osjeća prije svega pjesnikom, u vrijeme turbulentnih dešavanja u Crnoj Gori imao je jasan stav protiv politike Slobodana Miloševića i velikosrpskih ideja. Sve to i još puno toga, navelo je pjesnika i urednika "Arsa", crnogorskog časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja, da se u živonoj dobi od 55 godina okuša kao romanopisac. Rekao je da je imao mnoge dileme, a i mislio je da ima jednu priliku, jer kad neko ima 55 godina, teško će proći priča "mlad je, biće bolje". Kaže da nije imao čak ni jasan plan ali je pisao i pisao i eto napisao roman kojeg je žiri u sastavu Hadžem Hajdarević, Jagna Pogačnik, Vladimir Arsenić, Pavle Goranović i Faruk Šehić, proglasio najboljim. S.M. |
