TUZLARIJE - KULTURA

10.02.2015.
Intervju: Indira Kučuk Sorguč
Teatrom protiv depresije

Nova predstava, "Tako ti je mala moja kad ljubi Mahalac", autorice Indire Kučuk-Sorguč bit će premijerno izvedena u BKC – u Tuzla u četvrtak 12. februara 2015. godine u 20, 00 sati. Organizator Filter produkcija, suorganizator JU BKC TK – a Tuzla. Kučuk-Sorguč je sa predstavama "Ja, mahaluša" i „Ja, mahalac" doživjela do sada nezabilježen uspjeh na "daskama koje život znače". U glavnoj ulozi sada je jedan od najboljih mladih komičara u BiH Nerman Mahmutović dok njegovu ženu Evropljanku iliti pokondiranu Bosanku, glumi izvanredna Negra Čičić.


Tim povodom razgovaramo sa autoricom Indirom Kučuk Sorguč.

TuzlarijeU svojim djelima tematizirate muško-ženske odnose na šaljiv način. Imaju li Vaši tekstovi funkciju samo da nasmiju ili je u pozadini i neka dublja poruka?


KUČUK-SORGUČ: Moji tekstovi su kritički nastrojeni prema svim anomalijama modernog društva – od konzumerizma, lažnh vrijednosti, dvostrukog morala, poročnosti, mediokritetstva do vjerske hipokrizije i politikanstva u svim slojevima društva. Ipak, okosnica su žensko-muški odnosi i njihova današnja izopačenost. Ja se u svojim pričama uvijek pravim komparaciju s vremenom od prije 30-ak godina s ovim sada. I na tom temelju „nekad i sad“ plasiram tu dublju poruku. Da li je odgoj djece nekad bolji od ovog sad? Da li su muškarci nekad u ulozi zaštitnika bili bolji za ženu nego ovi sad koji su bliži ulozi parazita i flegmana nego heroja? I iz tih svakodnevnih situacija izvire ta realna duhovitost koja je garnirana našim autentičnim bosanskim humorom. Moji tekstovi parodiraju stvarnost.

Šta po Vama znači mahala i jeste li Vi „najpoznatija mahaluša“, kako piše u jednom intervjuu s Vama?

KUČUK-SORGUČ: To vam je ona „teta“ koja voli virnuti u tuđe dvorište i sočno i u detalje ispričati šta se to tamo „iza taraba“ dešava. Nešto kao ona koja s užitkom ćakula o drugome. E sad ova moja „mahaluša“ to radi jer se nada da bi neko pametan mogao da uči iz tuđih grešaka a ne isključivo iz svojih. I dakako ne priča da bi olajala i oklevetala drugog nego da bi joj život nosio tu raznolikost i da bi više voljela svoj kad prodre u tuđi.

Ima li i biografskih elemenata u Vašim tekstovima?

KUČUK-SORGUČ: Nema. To su tekstovi isključivo o drugima, zato i jesam mahaluša. Tu i tamo čovjek mora nabaciti nešto i svoga iskustva ali ono nije okosnica mojih priča – uvijek su to drugi. A moj je komentar i dakako da imam stav o onome što napišem.

Što kažu obožavatelji – je li smješnija predstava ili knjiga?

KUČUK-SORGUČ: Svi kažu da su očekivali da poslije tako zanimljive i duhovite knjige, i predstave budu iste takve. Naravno, predstave su smješnije jer želimo zagrijati publiku dobrim humorom, pa se svi trudimo da moj tekst učinimo što smješnijim. Naum nam je da djeloujemo terapeutski i antidepresivno. Zbog toga i najtegobniju stvarnost mi preokrenemo u karikaturu.

Kako Vas doživljava publika izvan Bosne i Hercegovine?

Fantastično. Obišli smo sve zemlje u Regiji i pola svijeta, gdje god ima naših duša. Nigdje nismo naišli na nerazumjevanje ili šutnju. U Dalmaciji smo igrali na desetine puta i uvijek se tražila karta više. Predstave nose univerzalnu poruku i energetski su dijelom svakog ljudskog bića koje tište slični problemi u ljubavi, seksu, prijateljstvu, braku, porodici itd. Uz muziku koja je sastavni dio našeg koncepta, publika dobije kabare pun duha, zabave, pouke, radosti, ironije, pjesme i plesa.

Putujete li sa svojom predstavom ili Vam je već dosta?

Stalno sam sa svojim predstavama jer se uz autorstvo za mene veže i ta producentska rola. I mislim da je u tome ključ uspjeha. Čim se pisac odvoji od svog teksta, on ne može utjecati ni na šta. Ja nemam tu sreću da neko otkupi moj tekst pa da ja mogu s distance gledati na uradak koji nastaje. U tom svojstvu, meni bi predstavljalo čast i zadovoljstvo što je neko otkupio moj tekst i izvodi ga na svoj način ali bi me to sigurno i frustriralo jer ne bih vodila cijelu priču. A kada vodite sve, onda vi znate da morate napraviti najbolje i da se ne možete za neuspjeh voditi na ovoga ili onoga. Nisu mi putovanja još dosadila a i na svakoj izvedbi ja imam šta popraviti.

Imate li kakvu poruku za tuzlansku publiku?

Kakvo nam je ovo moderno vrijeme, svi ćemo htjeti da se vratimo dobroj staroj primitivi. U komediji s kojom dolazimo, predstavi „Tako ti je mala moja kad ljubi Mahalac“, glavni akter kaže: „Ako sam papak i primitivac samo zato što mi se ne sviđa ova Končita, slobodno me zatefterite tu da nema većeg papka od mene. Jer ja bih prije oder´o Čitu nego ovu Končitu!“.