TUZLARIJE - KULTURAPosljednji tuzlanski mural Tuzla je nekada imala murale (vrsta zidnog slikarstva) koje su potpisivala značajna imena likovne umjetnosti. U „Bristolu“ je autor murala bio Ismet Mujezinović. I prije rušenja hotela mural je nestao tokom rekonstrukcija velike sale.  Sličnu sudbinu doživio je i mural u restoranu „Zdravljak“ sa lijeve strane ulaza u nekadašnji „pasaž“ čiji je autor bio Mensur Memo Dervišević, još jedno istaknuto likovno ime. I on je nestao kada je restoran promijenio vlasnike. Stariji Tuzlaci se, vjerujem, sjećaju i murala u dječijem dispanzeru Doma zdravlja koji se nalazio u blizini Skvera. Kada su, zbog tonjenja, srušeni ovi objekti nestao je i mural čiji je autor bio tuzlanska likovna i urbana legenda Franjo Leder. Posljednji mural, koji suštinski opravdava taj naziv jer je urađen na otvorenom prostoru, u Tuzli se pojavio 2000. godine na velikoj sjevernoj fasadi zgrade Narodnog pozorišta. Mural je rad Ćazima Sarajlića, koji je naišao na razumijevanje tadašnjeg direktora tuzlanskog hrama „boginje Talija“, Eldina Tabukčića. Sve donedavno ovaj mural prkosio je vremenu, ali je, najvjerovatnije, zbog dotrajale limarije jedan dio fasade otpao opasno ugrozivši sam mural. Ima tome više od dva mjeseca, ali se ne čini ništa da bi se mural spasio. A za takav korak ne treba puno novca: dvjestotinjak maraka za zamjenu lima i popravak oštećene fasade. Treba samo razumijevanje za neke urbane tuzlanske identitete, kojih se, na žalost, sjetimo tek onda kada ih izgubimo. Hoće li posljednji tuzlanski mural preživjeti? S.A. |