TUZLARIJE - KULTURA 25.04.2015.
Učenici Hemijske škole obilježili 105. godišnjicu rođenja Selimovića
Meša Selimović je Tuzlak i veliki bosanskohercegovački pisac
U povodu 105. godišnjice rođenja Meše Selimovića, u znak sjećanja, a s ciljem otklanja neistina i tabua, učenici Hemijske škole predvođeni profesorima bosanskog jezika i književnosti, organizirali su tematsku izložbu, radionicu (na principu interaktivnih tehnika RWCT sistema rada), i debatu o liku i djelu ovog Tuzlaka i pisca Meše Selimovića.
Učenici su kroz KWL- tabelu pokazali koliko toga znaju o Selimoviću, ali i koliko toga žele znati, pokazali su da žele znati šta je istina, te da žele razlučiti je li i zašto se Selimović imanuje srpskim piscem i Srbinom.
"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram zavičajnim književnim centrom... Jednako poštujem i svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.“
Nakon zajedničkog rada, uz učešće i učenika iz Gimnazije „Ismet Mujezinović“, te nakon razgovora i kritičkog pristupa njegovim izjavama i djelima, poštujući pravo na opredjenjenje, učenici su zaključili da, i pored izričite želje pisca da se njegova opredjeljenost ne zloupotrebljava, ima dosta zloupotreba, prisvajanja i pristupa njegovim izjavama bez konteksta a sve s ciljem da se i Selimović, kao i brojni drugi pisci otrgnu iz bosanskohercegovačkog miljea i pripišu drugim nacionalnim krugovima zaboravljajući da je Bosna iznjedrila najveća imena književnog stvaranja uključujući i Ivu Andrića, Branka Ćopića, Ahmeda Muradbegovića, Maka Dizdara i brojne druge koje svrstavaju u red srpskih ili hrvatskih pisaca zloupotrebljavajući prilike tog vremena, ali i manjkavosti nas samih koji ih se olahko odričemo.
Meša Selimović je Tuzlak, bosanskohercegovački pisac, kome je Tuzla i Bosna zavičajni književni centar, Meša Selimović je neko ko je jednako poštovao svoje muslimansko porijeklo, ali i svoju opredjeljenost. Mešu Selimovića i njegov rad je podjednako odredila Bosna i porijeklo kao i njegovo opredjeljenje o pripadanju srpskom narodu. Bosna i bosanstvo su neodvojivi dio Selimovića koliko god to neki slučajno ili namjerno zaboravljali - zaključili su učenici na kraju današnje debate.
"Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac“ - čulo se na kraju današnjeg obraćanja učenika škole domaćina.
Amra: Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze
Aldina : Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.
Merima : Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja
Majda: Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
Mirela Selimović: Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Dženita: Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi.
Amina: Kad mi je teško, bežim u samoću; kad mi je još teže, tražim dobre ljude.
???: Ima ljudi, mada su retki, kojima ni bol ni misao ne unište vedrinu i jednostavnost. Čak ih učine boljim.
Bilo je ovo nekoliko zrnca mudrosti iz bogatog opusa Meše Selimovića, čiji rođendan danas slavimo.
26. aprila 1910. godine, prije 115 godina, rodio se Meša Selimović, jedan od velikana evropske i svjetske književnosti, jedan od najvećih književnika bosanske književnosti uopće. Ovdje u rodnom gradu, završio je osnovnu školu i gimnaziju, kasnije se seli u Sarajevo, Beograd gdje je i umro, kao dobitnik brojnih priznanja za književno djelo.
Njegova veličina ogleda se u djelima koja uspješno u prikazuju opće ljudske dileme i muke čovjeka postavljenih u kontekst ovog prostora, i milje bosansko-islamskog konteksta (pri čemu prvenstveno mislimo na roman Derviš i smrt)
Mnogo je pitanja bez odgovora i stvarne analize, pogotovo pitanja koja se tiču njegove nacionalne opredjeljenosti, pripadnosti. Naime mnoga koplja su se do sada polomila, mnogo čitalaca, boljih ili mane dobrih poznavalaca se odreklo, otimalo ili zamjerilo Selimovićevo opredjeljenje. Naime, postoji video i pisani trag u kojem Selimović kaže:
"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram zavičajnim književnim centrom... Jednako poštujem i svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.“
Možda je ovaj odgovor Selimovića odgovor svima onima koji ga svojataju, i koji se pitaju „da li je Selimović Srbin?“ Kao što se ne može zanemariti njegova opredjeljenost, izjava da pripada srpskoj naciji, tako se ne može zanemariti ni njegovo porijeklo, porodica, zavičaj, Bosna je ta koja teče kako sam kaže njegovim krvotokom, ali i književnim djelima, Ona je ta koja je satkana u njegovom jeziku, njegovoj leksici i tematici...
Ipak, kada se čuje da je roman Derviš i smrt, jedan od najvećih srpskih romana, ne možemo a da se ne prisjetimo konstatacije Alije Isakovića, koji je primijetio da je ironično što „najveći srpski roman 20. vijeka“ počinje islamskom molitvom, Bismilom....
Naravno to je samo jedno od pitanja koja se vežu za Selimovićevo djelo, ipak, ne smijemo dozvoliti da razgovor o samom opredjeljenju zasjeni sve ono što Selimović jeste. A Selimović je jedan od svjetskih velikana pera, Tuzlak, Bosanac.
Bosanac? Je li Selimvić Bosanac i pripada li Bosni, bosanskohercegovačkoj književnosti? Odgovor na to pitanje dao je sam Selimović:
"Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac.“
U konačnici to i jeste Bosna. I Bosna je sama takva: „i muslimanska, i srpska i hrvatska“ kako to rekoše jednom na zasjedanju ZAVNOBiHa. Tako i Selimović, jeste bosanskohercegovački, bosanski pisac, ne bošnjački (po njegovom vlastitom opredjeljenju), ali bosanski svakako jeste, kao i Andrić, Ćopić i ini drugi velikani pera.
Meša Selimović je posalo jasne i duboke poruke svojim djelima. Učio nas životu, ljudima, oprostu, radosti. U isto vrijeme nas je hvalio, podsticao i opominjao :
Sve čemer, sirotinja, glad, nesreće... A zašto je tako?
Ne znam. Možda zato što smo po prirodi zli, što nas je bog obilježio.
Ili što nas nesreće neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se
da ćemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas.
Zar je onda čudo što se uvijamo, krijemo,
lažemo, mislimo samo na današnji dan i samo na sebe,
svoju sreću vidimo u tudjoj nesreći.
Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni. |
Novinarska sekcija Hemijske škole
|
