TUZLARIJE - KULTURAObilježeno 150 godina od rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića Poznati hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević više od pola svog kratkog života boravio je u Bosni i Hercegovini. Tu je proveo cijeli svoj radni učiteljski vijek i dostigao pjesničku zrelost. Zanimljivo je da je zadnju knjigu pjesama “Trzaji” izdao baš u Tuzli 1902.godine, pa ne čudi da se u okviru Književnih susreta Cum grano salis govorilo o Kranjčeviću i obilježilo 150 godina od njegovog rođenja.  Biblioteka “Derviš Sušić” Tuzla u posjedu je jedine knjige “Trzaji” kojoj je povodom 150 godina od rođenja Kranjčevića, uz pomoć Gradske uprave radila pretisak. Novo izdanje je urađeno prema staroj knjizi, nisu mijenjane ni dimenzije, a knjiga nije namijenjena prodaju nego isključivo darovanju ustanovama i pojedincima kojima zadnja knjiga pjesama Silvija Strahimira Kranjčevića profesionalno treba. O tome je jučer u Ateljeu Ismet Mujezinović govorio direktor tuzlanske biblioteke Edin Jahić.  O zanimljivoj Kranjčevićevoj biografiji govorila je predstavnica Gradske knjižnice Rijeka govoreći uzmeđu ostalog o Kranjčevićevoj nemirnoj naravi zbog koje mu je bilo zabranjeno da maturira u rodnom Senju, pa su ga roditelji na nagovor prijatelja poslali u elitni zavod Germanico-Hungaricum u Rimu. Silvije Kranjčević, kojem nije bilo ni 20 godina, nije mogao podnijeti tako strogu disciplinu te je nakon par mjeseci napustio Zavod da bi na kraju u Zagrebu završio učiteljski kurs. Akademik Zdenko Lešić, koji je također jučer govorio o Kranjčeviću, rekao je da je Silvije živio u Bosni i Hercegovini ali u dusi je patio za rodnim krajem, morem, tako da Bosne u njegovim pjesmama nema. U Bosnu i Hercegovinu je otišao jer je morao, prvo u Mostar pa u Livno, za koje se tada govorilo da je "bosanski Sibir". Lešić je rekao da mu je boravak u Livnu bio podnošljiv zbog lijepe žene njegovog kolege pa kad je kolega dobio premještaj u Bijeljinu otišao je i Kranjčević gdje je proveo četiri godine. Poslije se iz istog razloga i vratio u Livno da bi se zatim najviše, odnosno do kraja života, zadržao u Sarajevu gdje je 1908. godine i umro Punih osam godina u Sarajevu je uređivao književni časopis “Nada” koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Iako je zvanični urednik bio Kosta Hermann, pravi urednik bio je Kranjčević. O tome i njegovim pjesmama govorio je Mile Stojić koji je i pročitao neke stihove dočaravajući o kakvom se pjesniku radilo. Kranjčević će se u Sarajevu i oženiti i to za ženu koja mu je držala časove francuskog, s njom je dobio i kćerku, upoznao mnoge važne ljude tog vremena, i uopšte vodio vrlo zanimljiv život. Tuga za zavičajem ostaje do kraja njegovog kratkog ali vrlo zanimljivog života. Umro je u 43. godini, a osim po pjesmama, mnogi su ga pamtili i kao čovjeka koji je imao posebnu vještinu argumentovanog razgovaranja pa se malo ko smio s njim upustiti u raspravu, privlačio je ljude i zbog spremnosti na šalu i druželjubivost.  Obilježavanjem godišnjice rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića završene su i programske aktivnosti jubilarnih, 15. Književnih susreta Cum grano salis 2015. S.M. |