TUZLARIJE - KULTURACum grano salis 2015 Predstavljena nova knjiga Faruka Šehića ˝Moje rijeke˝ Postoje pisci koji uvijek pišu jednu istu knjigu. Knjiga puno, naslovi drugi, a priča ista. Po mišljenju Vladimira Arsenića, književnika i kolumniste iz Srbije, jedan od takvih je Faruk Šehić.  Prije dvije godine Faruk Šehić je na tuzlanskim Književnim susretima dobio nagradu "Meša Selimović". Njegova "Knjiga o Uni" po ocjeni žirija kojim je predsjedavao akademik Zdenko Lešić, proglašena je najboljom na govornom području Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U okviru ovogodišnjih, 15-tih po redu Književnih susreta, sinoć je u Ateljeu Ismet Mujezinovoć predstavljanja Šehićeva nova knjiga. Iako ne piše o Uni nego o tri druge rijeke, nije u pitanju ni proza nego poezija, jasna je ista matrica, to je onaj isti Faruk Šehić, čovjek koji u sebi nosi breme našeg rata koje ga ne pušta. Na promociji je govorio da iako mnogi misle da treba staviti tačku na mnogo šta, da ne treba više pisati ni o ratu, Srebrenici i drugim bolnim temama, on misli suprotno, da treba. Jer, postavlja pitanje, ako mi koji znamo i sjećamo se, koji smo doživjeli i preživjeli rat, ne budemo pisali, šta će o njemu čitati oni koji će se tek roditi. Takva litetarura i nije popularna, niti zabavna ali neka napisana čeka one koji će imati želju da saznaju. Vrlo je zanimljiv način na koji je pisao, Arsenić kaže da podsjeća na religijski stih, čime je postigao nešto novo.  Šehić je govorio o svom studijskom putovanju, boravku u Francuskoj, načinu na koji je pisao, o Drini kao metafori sadašnje Bosne, djelujući na momente tužno, rastreseno, a kada bi pričao u Uni, rijeci uz koju i na kojoj je živio, onda bi živnuo, pričao o prelijepoj Uni, ribama, djetinjstvu i lijepom Bihaću u kojem ne može više živjeti. S.M. |