TUZLARIJE - KULTURA

04.09.2015.
Obilježeno 100 godina od rođenja Branka Ćopića
Pisac kojeg su voljela djeca i odrasli, i malo manje tadašnji sistem
Tuzlarije


Učenici uglavnom ne čitaju rado pisce čije su knjige obavezno lektirsko, školsko štivo. Jedan od onih, čije su knjige rado čitali, bez sumnje je
MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE

Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il´ nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l´ da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

Branko Ćopić
Branko Ćopić. Ne samo da se čitao “po zadatku” nego su generacije odrastale sa njegovim knjigama, mnogima je prva knjiga koju su pročitali bila ona koju je napisao Branko Ćopić. Sjećanja na djetinjstvo, onima rođenim pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, često su vezana za dogodovštine Nikoletine Bursača, Baštu sljezove boje, Magareče godine, Ježevu kućicu i druge brojne knjige. Puno je pisao i bio vrlo popularan, što nije baš česta pojava za pisce koje smatraju piscem za djecu, iako je pogrešno Ćopića svrstavati u bilo koju grupu.

Ćopić je bio pisac kojeg je narod doživljavao svojim, u punom smislu riječi. Izuzetno duhovit, zanimljivog stila pisanja, znao je pisati na način koji se mnogima dopada. Kroz satiru je rekao mnogo, jer satira i jeste u jednu ruku književna kritika društva. Za sebe je govorio da je pisao u hodu i da se nikad nije vraćao na pročitano, Aktivni učesnik NOR-a pisao je na različitim mjestima, gledajući svojim očima kako se šta odvija.

Uvijek je imao osjećaj za pravdu i volio da govori bez posebnog uljepšavanja, pa je tako 1943. godine govorio da nije baš sve tako kako piše u novinama i sluša na radiju, kao javljaju da smo ubili toliko i toliko Nijemaca, a nismo baš.

Iako je cijenio Tita, i volio samu ideju socijalizma, on je često ukazivao na ono što nije dobro. Godine 1950. napisao je “Jeretičku priču” koja će mu dobrim dijelom zapečatiti sudbinu. Pisao je o funkcionerima koji žive kao buržuji protiv kojih su se borili. Nakon toga, dolazi do okretanja mnogih protiv istinskog domoljuba.

Protiv njega su posebno posali Milovan Đilas i Moše Pijade, a sistem je nastojao da ga ukalupi kao dječijeg pisca, da zabavalja djecu i narod (mnogi će se sjetiti poznate serije 8. ofanziva sa Pepom Bandićem) i ne miješa se u politiku.

Tuzlarije


Čovjeka koji je napisao preko 150 knjiga, koje su prevedene na brojne jezike, mnogi nikad drugačije nisu ni doživljavali nego kao pisca za djecu,
U audio zapisu Ćopić je pričao o vremenu kada je napisao "Mala moja iz Bosanske Krupe", što je postalo više od naslova pa se često spominjala u običnim razgovorima. Pričao je Ćopić kako mu je jednom prišla neka stara baba, opisao je kao "zrikavu, šepavu i svakakvu" i kako je sa kreštavim glasom rekla “hej ja sam ona tvoja mala iz Bosanske Krupe” pa se poslije ispostavilo da su njegova dva druga platila toj babi da mu priđe i to kaže. Slušajući vrlo zanimljiv zapis koji je sačuvan u arhivi nekdašnje RTV Sarajevo, mnogo su se prisjetili vremena kada se Ćopić puno čitao i slušao.
što je u književnim krugovima nepravedno degradirano.

Zanimljivo je da će Đilas, koji ga je toliko kritikovao, poslije napisati “Anatomija jadnog morala” što je kao nastavak Ćopićeve “Jeretičke priče”, zbog koje će biti i izbačen iz Partije.

O mnogim zanimljivim činjenicama iz života Branka Ćopića, danas su, u Ateljeu Ismet Mujezinović govorili književni kritičar Đorđe Kraišnik, pjesnik Goran Simić, a urednica BHR1   Danijela Regoje, pripremila je audio zapis u kojem Ćopić govori o svojim junacima, djetinjstvu, djedu, priča kako su mu djeca pisala, a on i im odgovarao i slično.

Pisala mi je tako jedna djevočica zabrinuta za jednog mačka iz priče. Pa kaže ona kako je nju tata tješio i rekao da je taj mačak živ, nije se utopio nego je on isplivao na neki otok. Napišem ja njoj, pa jeste, tvoj tata je u pravu, on je sad na jednom otoku i sad je kao neki mačak Robinzon. Ćopić je dalje pričao kako mu se javio neki dječak i rekao da treba da napiše neki referat o Branku Ćopiću pa eto ako može on to za njega da napiše sigurno će nešto znati.
Čovjek koji je nasmijavao generacije, odlučio je da okonča svoj život skokom sa mosta 1984. godine. O pravim razlozima se može nagađati ali vjerovatno su vezani za mnogo šta što se Ćopiću nije sviđalo. Za života je upozoravao na opasnost od skrivenog nacionalizma na koji se mora paziti da se ne povampiri. Osam godina nakon njegove smrti se i povampirio, pa je možda i bolje da to Ćopić nije doživio.

Sto godina od njegovog rođenja i dalje bi ga trebalo čitati, shvatati kao ozbiljnog pisca i nikako ga ne vezati za nacionalne torove (što se radi), jer se, za života bunio protiv nacionalizma.

S.M.