TUZLARIJE - KULTURA

05.04.2016.
˝Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja˝
Osvrt čitaoca Tuzlarija na naučni skup održan na Filozofskom fakultetu
TuzlarijeNa poziv mog poštovanog prijatelja, prof.dr. Kadrije Hodžića, učesnika i predsjedavajućeg skupa, u subotu 2. aprila ove godine, imao sam priliku i čast da budem prisutan međunarodnom naučnom simpozijumu pod nazivom "Estetizacija politike i politizacije estetike". Simpozijum je u organizaciji Univerziteta u Tuzli održan u prostorijama Filozofskog fakulteta.

Sam naziv simpozijuma nije obećavao ništa interesantno i ništa senzacionalno a da se iza toga nije krila rasprava o iznimno vrijednom naučnom djelu, zasigurno najvećeg mislioca sa ovih prostora, uvaženog profesora i akademika Rusmira Mahmutćehajića. Stavljajući tačku na sve rasprave i dileme o književniku i diplomati, nobelovcu Ivi Andriću, a posebno njegovom naslijeđu u kontekstu dekonstrukcije države BiH i Bosanstva uopće, knjiga koja nosi naziv "Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja", izazvala je posebnu pažnju prije svega naučne javnosti.

Osim autora knjige akademika Mahmutćehajića naučnom skupu su prisustvovali i aktivno učestvovali, nazvučnija filozofska imena sa ovih prostora, svi redom prijatelji BiH, u suštinskom, filozofskom i simboličkom smislu. Tu su prije svega stanfordski student prof.dr. Ivo Banac i dr. Sanjin Kodrić iz Hrvatske, akademik Šerbo Rastoder i Šefket Krcić iz Crne Gore i Sandžaka, prof.dr. Obrad Savić i dr. Miloš Lazin iz Srbije, ta naši dr. Asim Zupčević, dr. Nerin Dizdar, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture dr. Senadin Lavić i rektor Univerziteta u Tuzli prof.dr. Halilović. Skupu su kao učesnici bili najavljeni Sonja Biserko, Vladimir Premec i još neki.

Osim učesnika simpozijuma u publici su se mogli vidjeti posmatrači i slušaoci koji su došli u naš grad (bivši gradonačelnik Sarajava, prof. Gačanović), predstavnici nevladionog sektora iz Tuzle, bivši aktivni političari, rijetki zainteresirani građani, još rjeđi profesori sa tuzlanskog univerziteta itd. Tu je naravno, deklarisana Bosanka i poštovana profesorica Marica Petrović, jedina žena učesnik.

Interesantnost teme ovoga naučnog skupa privukla je i mene kao nekog kome filozofija nije zanimanje ali poslovična radoznalost me svezala za stolicu u amfitetru fakulteta tako da sam čitavo vrijeme proveo slušajući govornike i njihove rasprave. Moram priznati da sa skupa izašao intelektualno osvježen i zadovoljan.

Međutim, iako je skup održan na najvišem filozofskom i intelektualnom nivou, morao sam primjetiti jednu stvar koja ovome skupu, ni u kom slučaju ne može devalvirati vrijednost, zaključak i poruku ali zaslužuje opasku i kritiku. Naime, skupu je prisustvovao jako mali broj profesora, prije svega sa Filozofskog fakulteta, pa onada i logično, njihovih studenata.

Tematika naučnog djela poštovanog akademika Mahmutćehajića, njena aktuelnost, naučna utemeljenost itd bile su obavezna lektira svih profesora filozofije, socijologije, prava, jezika, društvenih nauka uopće, itd. Država koju najviše volimo, svojim najumnijim i najobrazovanijim građanima, postavlja niz pitanja, na koja traži odgovore. Zato ih i plaća.

Jedno od pitanja je svakako pitanje nobelovca Andrića čije književno djelo, kao plod književnikove imaginacije, postaje kanon, obrazac, ideološka pozicija sa koje nastupaju svi ili barem većina neprijatelja Bosne i Hercegovine. Zašto nema profesora i njihovih studenata? Zašto ne čujemo njihovu jasnu i prepoznatljivu kritiku antibosanske politike. Da li je njihovo neprisustvo ovome skupu slučajno? Da li je to nemar, aljkavost, neznanje, stid, strah od autoriteta, izmišljene obaveze, ili ko zna šta.? U svakom slučaju sramota. Može li država BiH očekivati odgovore na svoja pitanja?

Ili možda treba postaviti neka druga pitanja?

Nermin Bijedić dipl.ing.el.