TUZLARIJE - KULTURAPremijerno izvedena predstava ˝Posljednja ljubav Hasana Kaimije˝ Neka je slava pobuni i prkosu Ono o čemu je govorio Derviš Sušić u drami "Posljednja ljubav Hasana Kaimije" tema je koja će se na razne načine obrađivati kroz pozorišne predstave još dugo vremena. Vjerovatno dokle se budu postavljala pitanja u vezi pojedinca, vlasti, odnosa čovjeka prema vlasti, naroda prema vlasti i vlasti prema podancima. Drama "Posljednja ljubav Kasana Kaimije" prvi put je u Narodnom pozorištu Tuzla izvedena još prije 45 godina.  Večeras je izvedena u režiji Gorana Damjanca, a na sceni Narodnog pozorišta Tuzla dugo nije bio veći glumački ansambl. I na sceni i iza scene puno je aktera koji su se pobrinuli da se poznato Sušićevo djelo uspješno prenese. Sudeći prema reakcijama publike i bilo je uspješno. Nakon pažljivog gledanja predstave, tuzlanska publika aplauzima je glumce više puta vraćala i uzvicima odobravanja nagrađivala.  U predstavi se govori o konkretnoj historijskoj ličnosti. Kroz lik Kaimije, ljekara, pjesnika, učenjaka, Derviš Sušić otvara puno tema. Pojedinac, i pored svoje volje, ne može biti izolovan od društva u kojem živi niti može biti mimo vlasti i zakona kakvi god oni bili. Ni lično zadovoljstvo i mir ne rezultiraju srećom ako sretni nisu oko čovjeka. Naravno, osim ako nisu u pitanju sitne duše, koje mogu biti sretne i kada druge unesrećuju. Svi likovi iz drame postoje i u današnjem vremenu jer sve se mijenja osim ljudske prirode. U predstavi je uz dramski tekst "Posljednja ljubav Hasana Kaimije" korištena i Sušićeva pripovijetka "Kaimija" iz zbirke "Pobune". "Danju sam samo varošanin, jednak među uglednima. Kad naiđe noć, bježim u nesvjestice užitka. Poludjeću od pitanja. Danju me ljudi pozdravljaju sa strahopoštovanjem uvjereni da jedva dišem od tereta mudrosti. Noću žena klikće i cvili od ljubavi, uvjerena da sam najputeniji i najvjerniji ljubavnik. Ali nisam. Ja sam samo bjegunac. Liječim ja tako rod svoj nesrećni, zaboravim se, kad jednom dok sam dahtao od umora na podu, ne iskrsnu račun: stotinu izliječio, hiljadu nisam, deset hiljada ih čeka na red, a trideset puta deset hiljada i ne zna za mene." Na kraju predstave Kaimija kaže: "A u progonstvo idem uspravnije nego sultan na svečanu sjednicu Divana poslije najveće pobjede na bilo kojoj stranu svijeta. Neka je slava pobuni i prikosu! Lajao sam na sve svetinje. Pa i sad, idući tamo odakle se ne vraća, gdje su ruke pod kamenom, a usta šutnjom zakovana ja opet režim i lajem na sve svetinje, vezire i padišahe, na sve prikaze kojima vlast plaši podanike, zainat sebi i tebi, o Frenk Hasanaga" .     Hasana Kaimiju glumio je Damir Mahmutović, budalinu Taleta Dražen Pavlović, Kaimijinu ljubav Zumretu Irma Zukić, Sadika kujundžiju Elvis Jahić, Bakira Edis Žilić, tetku Zumretinu, Esmehanumu Remira Osmanović, sarajevskog kadiju Milenko Iliktarević, kadijinog sina pjanduru Siniša Udovičić, zloglasnog Frenk Hasanagu Midhat Kušljugić, Naiba Nedim Malkočević, hajduka Samed Alić, pisara Enver Hasić, ludu djevojku i dželata Jasmina Dedić, stražara i oficira Luka Spasojević i stražara Mirza Mujagić. Dramaturg: Kemal Bašić Scenograf: Hari Ejubović Kostimograf: Vesna Teodosić Scenski pokret: Ena Kurtalić Asistent scenografa: Aida Mešković Autor muzike, dizajn zvuka i ton: Denis Hadžić Idejno rješenje plakata i afiše: Delić Admir Inspicijent: Dragan Krstić Sufler: Renata Omić Majstor svjetla: Zijad Sejdinović Šminkersko-vlasuljarski radovi: Una Stjepić Garderoba: Halema Sadiković i Mersiha Hodžić Krojački radovi: Bahrija Memić Rekvizita: Mevlija Kasumović Stolarski radovi: Džemal Hrnjić Bravarski radovi: Ćazim Mandžić Majstor scene: Fahrudin Mustačević Dekorateri: Almir Salihović, Huso Terzić, Senaid Subašić Utorak, 30. oktobar 2018. godine u 19:30 sati – prva repriza Srijeda, 31. oktobar 2018. godine u 19:30 sati – druga repriza S.M. |