TUZLARIJE - KULTURA

12.01.2006.
Nova knjiga Fatmira Alispahića
Ljetopis 2005

U Ljetopisu 2005 Alispahić je svakog dana, kalendarski, ispisivao komentar o nekom događaju koji je obilježio taj dan. Ljetopisu 2005 su pridodati i Alispahićevi kratki zapisi koji su izlazili u rubrici Defter hefte u SAFF-u.

Knjiga tako donosi oko 500 Alispahićevih kratkih komentara o događajima koji su obilježili minulu godinu. Nakon više od stotinu godina ovo je prvi ljetopis u bosanskohercegovačkoj literaturi.
Recenzenti su: Dr. Džemaludin Latić, Dr. Zilhad Ključanin i Dr. Vedad Spahić.

Iz recenzija

Dr. Džemaludin Latić
Punim plućima pozdravljam objavljivanje Ljetopisa Fatmira Alispahića, i to zbog niza razloga. Prvo, ovaj mladi pisac i žurnalist revitalizira tradiciju pisanja ljetopisa po kojoj su Bošnjaci poznati. Sjetimo se samo jedne od onih kultnih knjiga bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, Ljetopisa Mula Mustafe Bašeskije za koga je Isidora Sekulić rekla da je najljepši u čitavom opusu južnoslavenskih književnosti. Nažalost, Bošnjaci su davno zaboravili mudrost koju je veliki Bašeskija napisao na prvoj strani svoje znamenite knjige: »Što se zapamti, to se zaboravi, a što se zapiše, to ostaje.» Možemo samo tužno uzdahnuti pri pomisli da svoje memoare nisu ispisali, recimo: Gazi Husrev-beg, ili dr. Mehmed Spaho, ili rahmetli Handžić... Učinili su to Alija Nametak (Sarajevski nekrologij-o, kamo sreće da neke dijelove nije nikad objavio!) i Alija Isaković (koji je, pred kraj svoga života, objavio Antologiju zla). Nažalost, rahmetli Alija Izetbegović, i pored naših usrdnih molbi, nije objavio memoare «od krvi i mesa», već jednu zbirku papirnatih referata pod naslovom Sjećanja.

Fatmir Alispahić radi to bolje od svih naših savremenika: lucidno, hrabro, uz duboku analizu pojava i događaja, sa jasnim ciljem. Naime, on jasno zna radi čega piše svoje memoare: radi toga da upozori da se, na početku XXI. st., najbrojniji narod u Bosni, nakon što je nad njim, pred reflektorima čitavog savremenog Svijeta, vršen genocid tri i po godine, pretvara u amorfnu masu kojoj se oduzima pravo da misli i pamti, u nacionalnu manjinu, u mizerni i nesvjesni politički i beznačajni vojni subjekt, u jednu vjersku grupu... Ovaj pisac odvažno i začuđujuće hrabro detektira političke uzročnike ovog alarmantnog procesa: osim velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalista, ovaj proces podstiču, u njemu prikriveno učestvuju ili blesavo posmatraju bh. ekstremna ljevica i «zelena buržoazija». Suprotno onoj već stereotipnoj tezi da je u Bosni na djelu tzv. islamski fundamentalizam, koji je posljednjih godina «evoluirao» u «islamski terorizam», Alispahić – vehementno osporavajući ove opasne stigmatizacije čitavog jednog naroda - je prvi otkrio opasne mreže bh. političke ljevice, njezino mračno naslijeđe, njezine kultove i vrhunske manipulacije, na koncu - njezino antimuslimanstvo i antibošnjaštvo, njezin fanatizam, istinski ekstremizam i totalitarni duh. Alispahić, koji je nekada i sam bio blizak političkoj ljevici, polahko se približava času kada će, sa istom odvažnošću, ustati – i to od njega napaćena bosanska raja očekuje – i protiv «zelene buržoazije» koja nije u stanju da zaustavi ovu opasno izdirigiranu katastrofalnu budućnost Bošnjaka, tog jednog od najnesretnijih naroda Svijeta. Jer dok ta kasta, iskipana iz ljevičarske šljake, u ime Allaha i Alije Izetbegovića, prima plaće koje su po dvadeset i više puta veće od prosječne penzije, dok se voza u najskupljim limuzinama, dok reklamira najljuće rakije i birtije, šalje bh. vojnike u rat protiv ummeta Muhammedovog, s.a.w.s., i diplomate u cionističku izraelsku tvorevinu, dotle se u Međugorju formira «Trg ljiljana», siromašnih vojnika bh. Armije koji od hrvatske gospode svakog jutra mole da im daju bilo kakav posao da bi mogli prehraniti svoje familije! Vrag je odnio šalu; naša je glava u torbi; našem potomstvu su isplanirali da čisti cipele i nosa sladolede (veliko)srpskoj i (veliko)hrvatskoj gospodi, i zato treba čitati Fatmira Alispahića!

antrfile
Dr. Zilhad Ključanin
Da li je ljetopis kao književno-znanstveni oblik danas moguć? Danas - kada je svijet, doista, postao jedno "globalno" (ali opasno) selo? Da ljetopis ima i danas svoju hroničarsku vrijednost i funkciju dokazuje ova knjiga Fatmira Alispahića. Zadivljuje intencija autora da - svaki dan! - godinu dana bilježi događaje: u svijetu, na regionalnoj razini, a pogotovo u Bosni. Bosna je Fatmirova opsesija! Njegovo "globalno selo". A Ljetopis je zbirka - veoma lucidnih, hrabrih i ljekovitih - političkih, kulturoloških, pa i socioloških komentara jednoga posve angažiranog intelektualca, veoma "rijetke zvijerke" u Bosni.

antrfile
Dr. Vedad Spahić
Žanrovski identitet Ljetopisa kao diskurzivne forme ne počiva u pukom registriranju aktuelnih događanja, već u autorovoj umješnosti da odvaja bitnog od nebitnog, selektira sadržaje zbilje, fokusirajući se na one čija će uplivnost odrediti smjer magistralnih tokova povijesti. Ova je knjiga upravo to – govor o bitnom, pa je već sada, neovisno o afirmativnom ili negativnom odnosu recipijenta spram Alispahićeve refleksije i ideološke pozicije, vidimo kao nezaobilaznu bibliografsku jedinicu u svim potonjim istraživanjima socio-kulturne i političke fenomenologije postdejtonske Bosne. Kinetika Alispahićevih opservacija orijentirana je uzvodno. On posjeduje djelotvoran imunitet protiv masovne epidemije nemuštosti i eskapizma koja je zahvatila bošnjačku intelektualnu elitu, štaviše, on toj istoj eliti već godinama nudi nasušnu šok-terapiju. Ljetopis je u tom smislu jedna klinički detaljna «historija bolesti» i, istodobno, manual za otrežnjenje.

Priredio(la): S.M.                


Osmrtnicama ba smrtovnice