TUZLARIJE - KULTURATuzlanski kantori - rukovodioci muzičkog dijela Skoka preko kože Uskoro će Dan rudara, tim povodom objavljujemo dio iz knjige "Tuzlanski Skok preko kože" koju su napisali prof. dr. Željko Knežiček i prof.dr. Tihomir Knežiček, u kojem saznajemo šta je kantor, ko je sve bio kantor, kada i kako su trajale probe hora, te druge zanimljivosti.  Kantor (cantor) je vođa i rukovodilac muzičkog dijela Skoka preko kože. Uvježbavali su horske nastupe i ophodare koji su, tragajući za brucmajorom, pjevali tradicionalne rudarske pjesme. Pored rudarske himne, i međunarodne studentske himne, tokom manifestacije Skoka preko kože pjevale su se tradicionalne rudarske pjesme: Sretno, Jamari, Sa tornja i druge. Probe hora su se obavljale u večernjim satima u prostorijama Fakulteta, najčešće u amfiteatru i u učionici u prizemlju gdje je bio postavljen klavir za potrebe uvježbavanja hora na 11, 12. i 13. skoku preko kože. Probe su se održavale više puta sedmično, a pred sam Skok preko kože probe su bile svakodnevne. Na trinaest manifestacija tuzlanskog Skoka preko kože kantori su bili Duško Peleksić, Vinko Krajtmajer i Zlatko Alidžanović. Na 14. i 15. skoku preko kože nije bilo nastupa hora, pa nije bilo ni kantora. Muzički dio manifestacije je realizovan sviranjem orkestra ili snimljenim muzičkim numerama koje su emitirane putem razglasa. Za razliku od svih ranijih Skokova preko kože, na 14. i 15. skoku ophodari nisu pjevali rudarske pjesme dok su tražili brucmajora po gradu. Kantori na Skoku preko kožeDušan Peleksić DuškoKantor na 1, 2, 3. i 4. skoku preko kože  Dušan Paleksić Duško, sin Mirka, rođen je 1928. godine. Cjelokupan životni vijek posvetio je muzici i muzičkom obrazovanju. Godine 1960. položio je diplomski ispit na Muzičkoj akademiji u Beogradu, a stručni ispit za zvanje profesora violine položio je dana 16. maja 1963. godine u Beogradu na Muzičkoj akademiji. Od 1954. do 1961. godine radio je u svojstvu nastavnika violine na Muzičkoj školi Stanković Beograd. Od 1. septembra 1961. godine do 1969. godine radi u Muzičkoj školi Tuzla, i u tom periodu bio je kantor na prve četiri manifestacije Skoka preko kože u Tuzli od 1961. do 1968. godine.
Profesora Peleksića je u Split dovela okolnost da je oženio klaviristicu Splićanku Sabinu Zuppa i od tada svoj muzički rad nastavlja i završava u Splitu. Od 1. oktobra 1969. godine član je orkestra Hrvatskog narodnog kazališta Splitu, ali daleko značajniji trag ostavio je kao violinski pedagog. Početkom 1970. započinje angažovanje u Glazbenoj školi Josipa Hadzea Split kao nastavnik violine. Kotirao je kao jedan od najboljih i najuspješnijih profesora muzike na području bivše Jugoslavije. Dobitnik je brojnih značajnih pedagoških nagrada na domaćoj i međunarodnoj violinskoj sceni. Njegovi učenici sviraju u orkestrima širom svijeta, a najmlađa od njih (Antoniette Besak) koncertmajstorica je Splitskog simfonijskog orkestra. Upamćen je po nezaboravnom smislu za humor, a posebno po njegovoj pošalici "Odoh da izdržavam nastavu." Umro je 1997. godine od posljedica Alzheimerove bolesti. Po njegovoj želji sahranjen je u Sarajevu u obiteljskoj grobnici. Nije imao potomaka, a bio je posljednji u svojoj obiteljskoj lozi. Izuzetna zahvalnost Vesni Alebić, ravnateljici Glazbene škole Josipa Hatzea Split koja je poznavala profesora Peleksića, i s nama podijelila životne faze profesora Pеleksića.  Vinko Krajtmajer Kantor na 5, 6, 7, 8. i 9. skoku preko kože  Vinko Krajtmajer, uvaženi muzikolog i profesor, rođen je u Tuzli, 25. januara 1940. godine. Karijeru je počeo kao džez muzičar u rodnoj Tuzli, nakon čega je prevagnula ljubav prema tradicionalnoj domaćoj muzici. Bio je šef Katedre za etnomuzikologiju na sarajevskoj Muzičkoj akademiji, ali i profesor Srednje muzičke škole u Tuzli. Surađivao je sa mnogim orkestrima, objavio veliki broj naučnih radova, ali i pisao udžbenike za Muzičku kulturu. Vinko Krajtmajer je dao izuzetan doprinos manifestacijama Skoka preko kože radeći sa učesnicima manifestacije tokom pet Skokova preko kože. Ostao je upamćen po svojim afirmativnim komentarima punim humora na probama koje su, uglavnom, bile u amfiteatru Rudarskog fakulteta. Dr. Krajtmajer je preminuo u Tuzli 3. novembra 2008. godine i sahranjen na groblju Borić u Tuzli.
Zlatko Alidžanović Kantor na 10, 11, 12. i 13. skoku preko kože  Zlatko Alidžanović rođen je 1958. godine u Loparama. Visoko obrazovanje stekao je u Sarajevu gdje je 1979. godine završio Muzičku akademiju. Iste godine karijeru započinje na RTV Sarajevo gdje radi na poslovima saradnika u muzičkom programu RTV Sarajevo. U periodu dok se aktivno bavio muzičkim radom, bio je kantor na 10, 11, 12. i 13. skoku preko kože u Tuzli. Tokom četiri manifestacije uvježbavao je i pripremao članove hora za nastup na centralnom ceremonijalu Skoka preko kože, a ophodare je uvježbavao za pjevanje tradicionalnih rudarskih pjesama dok su po gradu tražili brucmajora.
Po povratku u Tuzlu, 1986. godine, u Javnom preduzeću Sporstko-kulturno-privredni centar Mejdan obavlja poslove rukovodioca sektora za organizaciju kulturnih i privrednih manifestacija. Od 2000. godine direktor je i vlasnik firme Forma Nuova koja se bavi sajamskom opremom i sajmovanjem općenito te s kojom, tokom godina, stiče međunarodne sajamske reference. S namjerom da u ovom dijelu Bosne i Hercegovine postavi koncept sajmovanja baziran na specijaliziranim sajamskim manifestacijama, 2010. godine registrira doo Tuzlanski sajam. Oženjen je i otac dvoje djece.
Kompozicije na Skoku preko kožeUloga kantora je prisutna od priprema hora i ophodara do centralnog ceremonijala. Na manifestaciji Skoka preko kože pjevaju se horske pjesme koje karakterišu rudarski poziv. S ozbirom da je Skok preko kože tradicija prijema brucoša u rudarski poziv, direktno je vezana za obrazovni proces, u kojem su studenti glavni akteri. Zato svečani ceremonijal započinje studentskom himnom Gaudeamus igitur.Međunarodna studentska himna Gaudeamus igitur* Gaudeamus igitur, iuvenes dum sumus; Post iucundam iuventutem, post molestam senectutem nos habebit humus. Ubi sunt, qui ante nos in mundo fuere? Transiere ad superos, adiere ad inferos ubi iam fuere. Vita nostra brevis est, brevi finietur. Venit mors velociter, rapit nos atrociter, nemini parcetur. Vivat academia, vivant professores, vivat membrum quodlibet, vivant membra quaelibet, semper sint in flore! Vivant omnes virgines faciles, famosae! Vivant et mulieres, tenerae, amabiles, bonae, laboriosae! Vivat et res publica, Et qui illam regit, vivat nostra civitas, maecenatum caritas, quae nos hic protegit! Pereat tristitia, pereant osores, pereat diabolus, quivis antiburschius atque irrisores! Prevod: U veselju živimo U veselju živimo, dok smo tako mladi; jer kad divna mladost prođe, pa nam kruta starost dođe shrvaće nas jadi. Oni što su živjeli od nas mnogo prije leže već u zemlji davno ... Neke b´jedno, neke slavno grobni hum sad krije. Naš taj v´jek je kratak baš, vrlo brzo svrši, uz to pun je tuge, muke; smrt svud pruža gadne ruke, da nam život skrši. Stog´ nek žive škole sve, profesori s njima ... Bog poživi i nas đake, prisutne sve veseljake, koliko nas ima! Živjele sve ženice, nježne, zgodne, mile, neka žive djeve mlade, jer nam one život slade, kao bajne vile. Živjela nam država i naš vladar blagi, uz to neka još zaori: Živjeli nam dobrotvori ljubljeni i dragi! Tugu mi ne volimo; nek je nosi vrag ... U veselju i bez jada nek nam kliče duša mlada to je naše pravo! *Gaudeamus igitur je međunarodna studentska himna. Današnji oblik pjesme potječe od Ch. W. Kindlebena koji ju je izdao u knjizi Studentenlieder (1781). Melodija je prvi put objavljena 1797. godine. Uz izvorni latinski tekst nalazi se slobodni prijevod. SRETNO! Palimo lampe, hvatajmo krampe U jamu kreću rudari sad, Sretno! im svak´ da se vrati Kad svrši težak naporan rad! Refren: Sretno, sretno, sretno Da žive svi rudari, Sretno, sretno, sretno Svi mladi a i stari. Sretno, sretno, sretno Da žive svi rudari, Sretno, sretno, sretno Svi veseli rudari. Dosta je posla, dosta je muke, Dosta se pati svaki od nas. Danas nek´ svaki razbija brige Pije i pjeva sad u sav glas. Refren: Sretno, sretno, sretno Da žive svi rudari, Sretno, sretno, sretno Svi mladi a i stari. Sretno, sretno, sretno Da žive svi rudari, Sretno, sretno, sretno Svi veseli rudari. Vina amo, veselo samo Nek´ se uživa slatki taj dar. Marljiv kod posla, veseo kod žena Neka je uvijek svaki rudar! Refren: Sretno, sretno, sretno Da žive svi rudari, Sretno, sretno, sretno Svi mladi a i stari. Sretno, sretno, sretno Da žive svi rudari, Sretno, sretno, sretno Svi veseli rudari. SA TORNJA Sa tornja zvono zove nas čuj tihe njegove glasove, na okup zove drugove u radne pobjede nove! Izljubi svoju dragu sad jer rastanku je doš´o čas, a ona će ti reći: Sad sretno, sad sretno, sad sretno vi svi!  Pjesme koje karakterišu rudarski poziv i samu manifestaciju su tradicionalna Rudarska himna, i pjesme Sretno, Jamari, Sa tornja, itd. Rudarska himna ima muziku i tekst, a pjevala se prije početka centralnog ceremonijala Skoka preko kože na zahtjev Časnog prezidijuma. Ostale rudarske pjesme imaju muziku i tekst, a pogodne su za horsko pjevanje. Na Skoku preko kože je često, u uvodnom dijelu, izvođena horska verzija antologijske kompozicije Konjuh planinom  Pripremila: Sabina Mešić |
