TUZLARIJE - KULTURA

08.04.2006.
Inflacija scenskih akademija
Tata, otvori mi akademiju
Piše: Sulejman Kupusović

Neki dan pročitah u „Avazu“ da su na Tuzlanskom univerzitetu izračunali da školovanje jednog glumca košta više nego školovanje šest inžinjera. Skupo, nema šta. A u ovoj maloj, siromašnoj i kukavnoj BiH postoje ni više ni manje nego četiri scenske akademije, u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru. Po tome smo, s obzirom na broj stanovnika, apsolutni šampioni u svijetu.

I ništa ne bi bilo sporno u ovoj inflaciji akademskih institucija da se ne postavlja nekoliko suštinskih problema. Prvo, materijalno stanje u profesionalnim pozorištima, a posebno u unutrašnjosti zemlje je katastrofalno, s tendencijom da bude još gore. Zeničko i oba mostarska teatra već godinama nisu primili novog glumca, jer uposleni umjetnici dobivaju minornu ili nikakvu plaću.

U Tuzli je s ondašnje akademije izašlo već pet-šest generacija glumaca, a Narodno pozorište moglo je primiti tek nekoliko njih, ostavljajući na ulici desetine i desetine onih koji su pošli u ovu avanturu nadajući se da ih objeručke očekuju teatarske daske i svjetlost reflektora.

Uzaludni pokušaji aktuelnog dekana Tuzlanske akademije da im poluprivatnim teatrom Kabare osigura kakvu-takvu egzistenciju jadna je utjeha armiji besposlenih glumaca. Isto je i u Sarajevu, u kojem je već prava poplava školovanih glumaca sličnih godišta za koje posigurno neće biti mjesta ni u pozorištima, a još manje u bh. filmovima.

Pozorišta ne dobivaju sredstva za otvaranje novih radnih mjesta, a primjer SARTR-a, koji na spisku ima bukvalno dvije uposlene glumice, govori da vladajućim strukturama i nije mnogo stalo do školovanih akademskih glumaca. Što ih, onda, tolike školuju?

I onda glavno pitanje: ima li BiH istinski vrijedan nastavni kadar za sve četiri akademije ili možda samo za jednu jedinu? Komično je i apsurdno što mnogi tek svršeni studenti postaju asistenti i vrlo brzo docenti, a njihova umjetnička karijera i iskustvo u pozorištima minorni su ili nikakvi. Hrvatska, recimo, u kojoj je tri puta više pozorišta nego u BiH, ima samo jednu scensku akademiju, Srbija, sa četiri puta više pozorišta, ima dvije akademije, a bogata Slovenija samo jednu.

Da nismo pretjerali, gospodo ministri i gospodo profesori? Ili je i ovo posljedica troglavog koncepta vlasti u ovoj nesretnoj zemlji.

Priredio(la): V.K.                


Osmrtnicama ba smrtovnice