TUZLARIJE - KULTURA

09.04.2006.
Dado Brkić, glumac Narodnog pozorišta
Dalibor Brkić Dado, glumac Narodnog pozorišta Tuzla, jedan je od četvero diplomanata Akademije dramskih umjetnosti Tuzla kojeg je tuzlansko pozorište, u potrazi za mladim talentovanim glumcima, angažovalo prije dvije godine.

Njegovi glumački počeci vežu se za amatersko pozorište s Husina, gdje je sudjelovao u tri predstave "Mali detektivi", "Tri i šest" i "Kapetan Džon Piplfoks", koje su imale uspjeha kod publike.

VOLIM DA KONTRIRAM
"Glumac Mićo Mitrović iz Tuzle je našao tu neku kličicu u meni i od tada sam želio postati glumac. Do tada, valjda kao i svi dječaci, sanjao sam da budem pilot JNA", navodi Brkić. Iako, kaže, zvuči kao istrošena fraza, oduvijek je znao da je nekako drugačiji od vršnjaka i da ima drugačiji pogled na svijet, ali je tek na Akademiji shvatio zašto je to tako.

"Ljudi su se opustili i puštaju da ih ovo stanje nosi. Ja to ne volim, volim da kontriram i pokušam promijeniti situaciju", pojašnjava Dado.

Dalibor Brkić kaže da je velikog uticaja na odabir profesije imala zagrebačka redateljica Nina Kleflin. Iako je već imao završene dvije godine studija defektologije, Nina ga je, prepoznajući glumačku žicu u njemu, nagovorila da pokuša upisati studij glume u Zagrebu, ali, kako nije uspio, Dado je okušao sreću i uspio na tuzlanskoj akademiji. Tokom studija Dado i kolege s klase, predvođeni profesorom Vladom Keroševićem, izveli su oko 200 predstava. Posebno ističe značaj kolektivne diplomske predstave "Prosjačka opera", gdje je bilo dosta nerazumijevanja s kolegama, ali je poslije velikog broja izvođenja tog komada, uvidio neke svoje greške i iz njih dosta naučio.

Dado, bez obzira na angažman u NP Tuzla, nastoji i danas da bude dodatno angažovan. Trenutno s kolegama s klase radi dječje predstave "Čarobnjak iz Oza" i "Čarobno magarence" za djecu u školama TK.

"Teško je porediti reakcije djece u selu i u gradu. Reakcije djece koja prvi puta vide pozorište su fascinantne. A u gradu nam se događalo da učitelji zviždaljkom ućutkuju djecu dok igramo predstavu, ili da učitelj nije dozvolio da cijeli razred ide u pozorište, jer se neko nije ošišao", kaže Dado.

NEMA PRAVE PUBLIKE
Nada se da će repertoar pozorišta u kojem radi u skorije vrijeme odražavati stajališta glumaca. Kao jednu od posebno dragih predstava navodi neverbalni komad "Solno dolan", sa kojim su gostovali u Hrvatskoj, Srbiji i Kairu, a najavljeni su nastupi i u Njemačkoj i Italiji.

"To je potpuno drugačiji komad, koji govori o Tuzli, izrabljivanju ljudi i soli - blagodeti koja jede ljude. Predstava je u inostranstvu odlično prihvaćena, a nama se dogodilo da naš ministar kulture Zlata Žigić izađe u pola predstave", ističe Brkić.

Dado navodi da publika očekuje da glumci budu zabavljači koji će ispričati dobar vic ili opsovati, na što će se publika nasmijati, a kada urade drugačiji komad, publika ga jednostavno ne razumije.

"To je počelo još od ´Audicije´. Osim toga, zbog velikog tržišta rada, obezvređuju našu profesiju, pa se događa da glumce zovu da im čitaju radioreklamu za pet maraka, ili da radimo spotove za mizerne pare. Događa se da ti isti ljudi zovu studente glume ili neke druge da rade te reklame, nešto sitno im plate, a to dobro dođe onima koji se samo žele pojaviti na ekranu i postati kao neke zvijezde. Ne želim sebi tako nešto dopustiti", ističe Dado i dodaje da bi osnivanjem udruženja glumaca poboljšali svoj status.

Publiku je, smatra Dado, moguće mijenjati jedino kada glumci počnu raditi s djecom. No, prava profilisana publika, koja će bez zadrške prepoznati kvalitet, bez obzira kakvog žanra predstava bila, moguća je tek za dvije decenije. Ali, i do tada repertoarsku politiku treba da kreiraju glumački savjeti na osnovu djela, a ne radi podilaženja publici i punjenja pozorišnih sala.

Priredio(la): V.K.                


Osmrtnicama ba smrtovnice