TUZLARIJE - KULTURANermin Omić, prvak drame Narodnog pozorišta Upisao pravo a završio glumu Narodno pozorište Tuzla ima kvalitetnu srednju generaciju glumaca, među kojima je zasigurno i Nermin Omić. Sa još četvoro kolega, koji su iznijeli repertoar ove ustanove u posljednjih petnaestak godina, imenovan je prvakom drame. Iza sebe ima na desetine značajnih uloga, uglavnom pozorišnih, ali ga publika prepoznaje i po televizijskim ulogama. "Nisam imao pojma šta je to biti glumac sve dok nisam upisao Akademiju u Sarajevu. Mislio sam da je to samo film i televizija, ali u poznijim godinama bavljena glumom vidim da je pozorište zakon za glumca. Sve ostalo je tako minorno. Ni televizija ni film kao medij nemaju veze sa glumačkom umjetnošću", smatra Omić, kojeg je ekspanzija umjetnosti u Sarajevu, prije svega muzičke, navela da upiše Akademiju. Promašio profesiju "U porodici su svi pravnici, al´ ja sam promašio, pa sam otišao u glumce. A da sam bio pametan, ostao bih na pravu, gdje su me takođe primili. Ali, izgleda, ja sam se bacio na umjetničku stranu svog horoskopskog znaka Vodolije", u šali govori Nermin. Priznaje da je do prije desetak godina bio jedan od onih koji su željeli postati zvijezde. Televizija nudi tu mogućnost daleko više nego pozorište, ali sa iskustvom dolazi i do promjene želja. "Htio sam biti zvijezda, ali na kraju sam ostao jer volim svoj zanat. Zvijezda si po meni, ako dobro radiš posao na daskama koje život znače. Ako onih 360 ljudi, koliko stane u naše pozorište, priznaju da je ono što što radiš umjetnost, onda si uspio. Jer, u pozorištu postoji samo glumac i publika, a sud zadnji daje publika", smatra Nermin. Prvu predstavu odigrao je još kao student, u Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje je u komadu "Velika auto trka u vodvilju" Žorža Fejdoa igrao uz Branka Ličena, Kaću Dorić, Mirzu Tanovića..., a nakon toga je uslijedio poziv tuzlanskog pozorišta da igra u komadu "Derviš i smrt". Među predstavama rađenim za vrijeme rata u NP Tuzla, Omić izdvaja komade "Čekajući Baltazara", u kojem, dok ljudi čekaju pomoć, dolaze likovi i mešetare, te "Rekvijem za Rikarda", komad koji je vezan za krizu duše, prisutnu u to vrijeme. O sapunicama Borba za materijalnom sigurnošću je jedan od bitnijih faktora zašto se glumci, pa i sam Omić, odlučuju za uloge u sapunicama, koje su preplavile naše male ekrane. Omić nije pristalica takvih serija, ali smatra da je bolje da imamo domaće, nego da prikazuju serije nastale u Meksiku, Portugalu ili Portoriku. "Većinu glumaca u sapunice je odvela je materijalna dobit jer glumci imaju manju platu od čistačice u pošti ili termoelektrani i onda moraju i za sitnu paru snimaju te limunade. Pristalica sam serija, kao što je u Hrvatskoj snimljena ´Duga mračna noć´, ili serija kao što su nekad bile ´Kuda idu divlje svinje´, ´U registraturi´, koje se mogu smatrati umjetničkim dostignućem", navodi Nermin. TV serije su, smatra Omić, potreba ljudi, koji na taj način bježe od sumorne stvarnosti. Ljudi se, i zbog egzistencijalnih poteškoća, zatvaraju među svoja četiri zida, a televizija je jedini medij koji ulazi u njihov privatni svijet. "Oni trebaju serije, ne traba im uskratiti tu potrebu, ali sam više za umjetničku varijantu, jer ove današnje serije su sve na isti kalup", ističe Nermin. Od predstava koje je radio u posljednjih deset godina, Nermin izdvaja "Priče vesele, priče turobne" Izeta Hajdarhodž ića, Šekspirova "Na Tri kralja", te "Tvrđavu" rađenu sa Sulejmanom Kupusovićem. Omić, kojeg su u kuloarima u posljednje vrijeme pominjali kao kandidata za poziciju umjetničkog direktora Narodnog pozorišta Tuzla, smatra da je NP Tuzla u posljednje dvije godine ostvarilo značajan iskorak u smislu kvaliteta repertoara. Kao najudarnije predstave, sa dobrim ocjenama kritike i van BiH, izdvaja "Lizistratu" "Na Tri kralja" i "Kokoš" i "Bubu u uhu". Bez obzira na finansijske poteškoće, koji su već postali floskula i stalni izgovori zašto nema reprezentativnih pozorišnih komada u našoj zemlji, Omić smatra da se uz malo truda i sposobnog dramaturga i umjetničkog direktora, može uraditi mnogo. "Ne trebamo daleko ići, treba samo da bacimo pogled u prvu avliju do nas, da bismo mogli da isprofiliramo. Jer nismo daleko od toga. Crnogorsko i slovenačko pozorište su među najboljima u Evropi i u zadnje dvije godine uspješno kaskamo za njima. Ja sam za to da napravimo dvije predstave koje su za široke narodne mase, a četiri pet naslova da ih privučemo, da ih obrazujemo", kaže Omić. Smatra da je zadatak sadašnjih članova ansambla NP Tuzla da obrazuje publiku, iako je tuzlanska, prema njegovom mišljenju, daleko bolja nego zenička i sarajevska. "Moramo da bacamo uz vodu, jer će pozorište postojati i nakon nas. Moramo da pravimo plodno tlo za mnogobrojne koji dolaze sa akademija", zaključuje Omić. (J.Š. - Nezavisne) Priredio(la): V.K. |