TUZLARIJE - KULTURAPromovisana knjiga Jasmina Hodžića iz Stoca: Preživio logor ˝Herceg-Bosne˝ kao devetogodišnji dječak Promocija knjige "Telegrami za Angela Palmerasa”, autora Jasmina Hodžića iz Stoca, održana je sinoć u Bosanskom kulturnom centru Tuzla. O knjizi su govorili dr. Amina Šiljak – Jasenković, dr. Muljaim Kaćka, mr. Indira Pekarić – Durmić, kao i sam autor.  Jasmin Hodžić rođen je u Stocu 1984. godine. Tek što je krenuo u školu, u Bosni i Hercegovini je počeo rat. Uslijed ratnog vihora bio je primoran pohađati osnovnu školu na pet različitih mjesta, u pet škola. U egzodusu, životom prognanika, učeći o vrijednostima života preživljava svu ratnu strahotu, torturu i izgladnjivanje na rubu smrti. Na samom početku rata kao dijete boravi u okolini Stoca sa svojim porodicom i sa hiljadama drugih porodica kao zatočenik u logoru za civile, a njegov otac s hiljadama drugih vojno sposobnih muškaraca preživljava užase koncentracionih logora smrti. Do realizacije pisanja ove knjige došlo je kada je Jasmin ponovo uspostavio kontakt sa Angelom Palmerasom, vojnikom Unprofora koji mu je pomagao u ratu i kome je knjiga u naslovu posvećena.  - Dok sam pisao knjigu, ja sam zapravo samo prenio jedan film sa trake koju nosim u glavi od vremena rata i čekao sam pogodnu formu odnosno način u kojem obliku da se izrazim da bi priča bila što cjelovitija i potpunija, kazao je Jasmin za Tuzlarije. Dodao je da je knjiga zapravo čisti dokument uronjen u književno ruho. - Samim tim što su ispričani zanimljivi događaji za percepciju i čitanje, svi ti događaji su istiniti i većinom tragični. Moje svjedočenje u ovoj knjizi je zapravo priča i o hiljadama drugih porodica koje su preživjele isto. Tako da mogu reći da sam osjetio i jedan dug prema svom pamćenju, za razliku, recimo, od mojih sestara koje manje pamte neke detalje iz tog vremena. Došao je i pogodan momenat da sve to prenesem na papir. Moram također reći da su haške presude pomogle u tom naumu da završim pisanje ovo knjige, jer je priča dobila i svoj sudski epilog, dodaje Hodžić. Zanimljivo je da su u knjizi ne spominju ničija imena, pa čak ni imena grada u kojem je stradala Jasminova porodica. - Ne spominjem ni imena logora u kojem smo bili moj otac i ja. Ne spominjem ni imena vojski koje su dolazile sa istoka i zapada, tako da sam uspio napraviti jednu univerzalnu priču o stradanju koja predstavlja svjedočenje o prošlosti, kazao je Jasmin. Iako poslije rata često u javnost izlazi ratna proza iz različitih uglova, da li kao sudionika autora unutar ratnih procesa, da li kao žrtve, da li kao posmatrača, zapravo nebitno iz kojeg strateškog položaja razmatramo, gledamo ili čitamo, ova knjiga, sama po sebi je veoma interesantna, kazala je za Tuzlarije Indira Pekarić – Durmić.  - U ovoj knjizi autor je progovorio o zločinu, o genocidu, o strahotama koje su se desile na tlu Bosne i Hercegovine, konkretno u ovom slučaju u Stocu, ali nije progovorio sa mržnjom nego sa jednom tendecijom pomirenja, prihvatanja i stvaranja jedne slike istinitosti iz ugla sudionika zločina. Sam autor je kao devetogodišnji dječak preživio zločin koji mu se duboko urezao u pamćenje. S obzirom na traumu koja je ishod pomenutog stanja, treba vremena i da se sazrije, da se nađu prave riječi, da se možda na neki način i sa dušom pomirimo, a onda da to sve pretočimo u riječi i jedan lijep narativ, kako je to Jasmin učinio sa ovom knjigom, istakla je Pekarić – Durmić. Dodala je također da je knjiga "Telegrami za Angela Palmerasa” prilagođena svim uzrastima. Autorova porodična priča je jedna od rijetkih koja na kraju rata završava, s kakvim-takvim, nadasve sretnim epilogom, do kojeg se pak moralo stići kroz živa svjedočenja svih ratnih užasa, najvećih na tlu moderne Evrope nakon Drugog svjetskog rata.           S.P. |