Ljudi odlaze i ne vrate se. Osjećam neizmjernu bol, bespomoćnost. Znam i ne znam. Saosjećam. Čekam. Ćutim. Mogu...
Ponovo učiti. Ništa se promijenilo nije. Ili jeste? Proljeće je stiglo, a ja sam još uvijek dijete svojih roditelja i zrela žena svoje domovine. Između toga rasuli su se djelići duše na tebe i tebe, juče i danas, a opet je ostalo dovoljno za novo jutro. Tu, u mojoj Bosni i Hercegovini. Naučila sam mnogo, ali ponovo ne znam zašto pod ovim plavim nebom ne poznajemo istu ljubav. Od nje sve počinje i njoj se vraća. Vjerovala sam da smo shvatili kako je ona tu, u njedrima, da traje i nikada ne odustaje. Ovdje, u mojoj zemlji. Zar možemo zaboraviti da smo mi ljudi koji vole svakoga istom ljubavlju, dobrotom, odanošću? Pamtim. Davno sam naučila. Ovo sunce je bilo moje i ostalo je. Ne idem dalje od njega, jer, šta mi znače sve ljepote svijeta, ako bih zaboravila da me rodila moja mama mila, da najviše volim svoju djecu i unuke, svu svoju djecu, prijatelje, poznanike, gdje su moji korijeni, moji uspjesi? Život tada ne bi imao smisao. A on vrijedi, ipak, najviše. Shvataš me. Nikada neću prestati voljeti domovinu. Ona je samo jedna. Svakome ista. Nemoj ni ti! Samo ovdje mogu biti Ja. Tako i Ti. Čovjek. Ne mogu biti niko drugi. Samo ovdje vidim oči u kojima je nježnost živa. Bar ponekad. To mi treba. Da bih išla dalje. Do kraja grada i natrag.
Ne mora postojati razlog da me podsjeti na rođenje. Ja sam Bosanka i Hercegovka, i juče, i danas, i onda kada... I tada sam Ja. Niko mi ne može uzeti srce iz njedara, ni promijeniti ime. Ja sam Ja. Voljeću i za one koji to ne mogu, za one koji su htjeli i one koji to ne žele. Naučila sam ljubav. Imam je dovoljno za više života. U mojoj zemlji koju ne bih mijenjala za cijeli svijet, jer ovdje žive ljudi koje volim. Prisjetite se i vi takvih. Tu su, blizu. Ipak, tu su i oni koji zaboravljaju da svaki dan imamo hljeb, nebo, ulicu, sunce, ispruženu ruku. Molim! O drugačijima ne bih. Bez igara. Spletki. Laži. Licemjerja. Naučila sam šta je ljubav. Dovoljno je meni. A tebi?
Volimo za one koji to više ne mogu! Volimo i za nas jer je to put ljubavi kojim smo uvijek išli. Ne mijenjajmo pravac!
Mirela Avdagić
