Demobilisani borci, ratni vojni invalidi i Zlatni ljiljani Tuzle uz pomoć kantonalnog HVO-a „Zrinjski“ počeli su ovih dana ispunjavati obećanje koje su dali svom saborcu, rahmetli Hamdiji Mešiću iz tuzlanskog naselja Drežnik.
Naime, njegova životna želja je bila da ima kuću, kupatilo, vodu ....
Započeo je to još početkom 2018. godine ali je iznenada umro 2019. godine pa je njegova porodica ostala i dalje da živi u staroj kući bez vode, kupatila, kuhinje i sl. o kojoj nećemo ništa pisati već vam to pokazati kroz nekoliko fotografija.
„Naš saborac rahmetli Hamdija mi je još početkom 2019. godine došao u Organizaciju demobilisanih boraca Tuzla i onako skromno i skrušeno kazao kako je od Ministarstva za boračka pitanja dobio 5 000 maraka i kako je uz pomoć prijatelja sa toliko novca ozidao i pokrio kuću ali dalje nije moglo. Kada sam vidio šta je sve uspio uraditi tada sam obećao da će imati našu podršku za dalje ali onda nailazi ova suluda korona i sve staje. Danas kada je stanje nešto bolje i život se vraća i mi smo pokrenuli akciju da ispunimo svoje obećanje koje smo dali našem rahmetli Hamdiji a to je da njegova porodica useli u novu kuću koja će imati i sobe i kupatilo i vodu i kuhinju i sve ono što čovjek zaslužuje da ima“- kazao je Mirza Ahmić, predsjednik Organizacije demobilisanih boraca Tuzle.
On je još kazao da su se u ovu akciju odmah uključili, kako reče, stari znanci na ovim humanim poslovima a to su organizacije ratnih vojnih invalida i zlatnih ljiljana a ovaj put pomoć je stigla i od Udruženja 115. HVO brigade Zrinjski.
Radovi su u punom jeku i prema riječima Fonze biće to za par dana skoro pa gotovo s tim da se planira raditi i opremiti i donji sprat, odnosno prizemlje za dom majke sa malom bebom.
Evo kako to izgleda na licu mjesta stara i nova kuća, surova prošlost života i nada da će sutra biti bolje. Pitali smo Fonzu treba li da pišemo da neko još ko hoće pomogne a on nam je kazao „Nama ne trebaju pare neka nam se javi donator i neka nam kupi materijala a naš saborac Dadanović Zehrudin i njegovi sinovi koji sve ovo rade danima bez para čuda čine“.
Na kraju svakako želimo posebno istaknuti nešto što nam je kao novinaru na terenu ostavilo snažan pečat a to je majstor Dadan i njegovi sinovi koji za borce rade gotovo na svakoj adaptaciji i njihova vedrina i ljubav i osmjeh sa kojim to rade prevazilazi svaku rečenicu koju bi vaš novinar napisao.
U povratku sam čuo da Dadanova supruga kada oni sve urade prije useljenja dođe i sve opere i počisti zajedno sa novim ukućanima koji će useliti u novi dom.
Na kraju imam i ja pravo kao novinar i autor ove priče na svoj komentar:“Blago li se onome ko ovaj članak pročita a ne uradi ništa, baš je hrabar“.
Za sve one koji žele pomoći evo i adrese: Mirza Ahmić – Fonzo 061 721 096, a on će Vas srdačno po vašoj želji odvesti do porodice, natovariti materijal koji kupite u svoj kombi i odvesti majstoru Dadanu i njegovim vrijednim sinovima da do ugrade.
