Krajem maja u Tuzli je održan četvrti po redu studentski forum pod nazivom “Ko nas sputava” u organizaciji Omladinskog pokreta Revolt, a koji je artikulisao probleme na bh. univerzitetima kao što su neodgovornost menadžmenta univerziteta prema sadašnjim i budućim studentima_ica, nedostatak dobrih praksi i načini organizovanja studenata_ica na bh. univerzitetima, ali i nedostatak informatizacije sa posebnim fokusom na Univerzitet u Tuzli.(u daljem tekstu UNTZ).
Na Forumu se govorilo i o pozitivnim praksama na UNTZ-u, programima mobilnosti, održane su radionice sa srednjoškolcima_kama za upis na studij. Namjera je, također, bila organizirati i Sajam visokog obrazovanja čiji je glavni cilj bio promocija upisnih politika. Međutim, isti Sajam je vrh UNTZ-a kategorički odbio.
Ono što je bilo zajedničko svim bh.univezitetima jeste nemar menadžmenta univerziteta i krovnih studentskih tijela za stvarne probleme studenata_ica kao što je online nastava koja nije bila na kvalitetnom nivou, te neizmijenjen iznos školarine za znatno lošiji kvalitet nastave u toku pandemije COVID-a. Korijen problema nepostojanja informatizacije UNTZ krije se u neredovnom i nedovoljnom godišnjem izdvajanju finansijskih sredstava za IT infrastrukturu, a nedovoljno precizno definisana funkcija organizacijskih struktura u pogledu prava, odgovornosti i obaveza IT centra na nivou UNTZ i na nivou organizacionih jedinica (fakulteta), te nedostatak podrške osnivača (Skupštine TK) za zaposlenje osoblja IT centra i podrške nove sistematizacije radnih mjesta samo potvrđuju prethodno navedeno.
U Sarajevu su prošlogodišnji protesti, prema riječima našeg sagovornika, Nemanje Jovičića, ujedno i organizatora protesta, bili usmjereni na zahtjeve uspostavljanja nastavnog procesa na Medicinskom, Farmaceutskom i Stomatološkom fakultetu za medicinske grupacije predmeta, smanjenje školarina zbog manjeg kvaliteta nastave u toku pandemije COVID-19, vraćanje kriterijuma za budžetske korisnike_ice školarina sa prosjeka 8.5 na prosjek 8.0, odnosno ponovnu mogućnost sufinansiranja što većeg broja studenata_ica od strane Kantona Sarajevo. Od četiri zahtjeva, snagom protesta ispunjena su tri. Pritisak i protesti su trajali 3 dana sa fizičkom podrškom od po 50 studenata_ica, poštujući epidemiološke mjere, dok je stvarna podrška bila puno veća, dostižući brojku od 1000 studenata_ica.
S druge strane, u Zenici je prošlogodišnja inicijativa za proteste krenula sa Mašinskog fakulteta. Međutim, nakon što njihovi zahtjevi nisu bili ispunjeni, Medicinski fakultet, zajedno sa jednom od organizatorica, našom gošćom Foruma Larom Gadžun, uputio je zahtjeve Uniji studenata. Iako je postojao strah i podijeljeno mišljenje oko organizacije protesta, upućeni zahtjevi su djelomično usvojeni, te je pružen otpor nepravednom sistemu obrazovanja.
Slični razlozi za prošlogodišnje proteste na Sveučilištu u Mostaru jeste bio nemar studentskih tijela koji, prema riječima našeg sagovornika Marka Vračevića, predstavljaju jednu “uhljebističku platformu“.
Studenti_ice sa Sveučilišta u Mostaru, zajedno sa Markom, imali su ogromnu podršku kolega_ica. Ali, ni strah od sankcija od strane menadžmenta Sveučilišta nije izostao. Strah je bio opravdan, jer je upravo Marko trpio prijetnje disciplinskim mjerama, a čak mu se spremala i krivična prijava.
Neovisno od toga, protesti su bili uspješni, jer su imali konkretizirane zahtjeve i ogromnu podršku studenata_ica, osim, napominjemo, krovnih studentskih tijela.
Svi ovi bh.univerziteti imaju zajedničku paralelu, a to su problemi koji se godinama akumuliraju. Uprkos tome, na UNTZ nemamo proteste koje bi podržala većina studenata_ica sa jasno određenim zahtjevima koji ne štite interese menadženta i/ili odgovornih donosioca_teljica odluka u vezi UNTZ-a.
Želimo iskoristiti ovu priliku da pozdravimo napore pojedinaca_ki, profesora_ica, dekana_esa koji su se zalagali za bolji kvalitet nastave i promociju fakulteta na UNTZ. Naš tekst nema namjeru da generalizira i kritikuje sve organizacione jedinice UNTZ-a, već da skrene pažnju na trenutno stanje i kvalitet studiranja na UNTZ.
Shodno svemu navedenom postavljamo otvorena pitanja: Zašto nam nedostaje kritične mase na UNTZ? Da li je vrh Univerziteta svjesan da je isti javno dobro i da je svima koji žele poboljšati visoko obrazovanje cilj da što više studenata_ica upiše fakultete na UNTZ, te da je sami status zaposlenih upitan ukoliko nedostaje tih istih studenata_ica? Da li smo kolektivno svjesni da UNTZ nije privatno vlasništvo i da javni univerzitet MORA imati otvorena vrata, jer su studenti_ce ti od kojih zavisi kvalitet studiranja, ali i norme i plate profesora_ica?
Da li je Skupština TK kao osnivač UNTZ-a svjesna pada kvaliteta visokog obrazovanja dok u isto vrijeme raspravlja o tome na svojim sjednicama i daje dozvole za rad neakreditovanim, nekredibilnim privatnim univerzitetima? Da li je Ministarstvo Vlade TK shvatilo poruku i pozive Studentskog foruma ili im ti isti pozivi i vapaji za povratnom informacijom služe da podupiru klimave stolove u prostorijama Ministarstva?
