Roman "Momo, zašto plačeš?", odmah nakon izdavanja postao je vrlo popularan. Na koricama knjige pisalo je da je autor Emile Ajar bez uvoda, predgovora ili informacija o piscu. Kada je piscu dodijeljenja Goncourtova nagrada, nepoznati pisac je odbio da dođe. Poslije će se ispostaviti da iza ovog neobičnog romana stoji Romain Gary.
Posebno je zanimljivo da je roman napisan pariškim slengom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Prevod ovakvog djela bio je i ostao pravi izazov, čiji rezultat svakako treba posmatrati u kontekstu vremena u kojem je izdat roman, te ne dozvoliti da sam prevod utiče na utisak o romanu.
Stara, bolesna madam Rosa, koja je preko trideset godina radila kao prostitutka, u svom stanu čuva djecu prostitutki. One su ih tu ostavile da budu sigurna, inače bi im djeca bila oduzeta. Plaćaju za njihovu hranu i smještaj, a nekada na djecu i zaborave. Jedan od takvih dječaka je Momo. Madam Rosa ga je zavoljela, i on nju, nemaju nikoga drugog, različiti po svemu, sjedinjeni u muci.
Roman, tragičan i komičan, životan, prikazuje plejadu likova koji se ne susreću često, ne slušaju previše. Oni nisu za primjer, a opet tu je niz likova koji su iskreniji, pošteniji i moralniji od onih koji se takvim smatraju i predstavljaju.
Madam Rosa je iz židovske, a mali Momo (Muhamed) iz muslimanske porodice u Parizu, u strahu da ih ne otkriju, bore se u životu pomoću malobrojnih prijatelja. Roman je napisan iz ugla dječaka, koji poznaje samo francuski sleng, ne ide u školu, ali život ga je naučio i previše.
Dijelovi iz romana:
(…)-
A zašto me nisu primilu u školu, gospodine Hamil? Madame Rosa kaže da je to zbog toga jer sam premlad za svoje godine, a onda da sam prestar, da nemam godine koje bih morao imati, pa me odvela dotkoru Katzu koji joj je rekao da ću ja možda biti sasvim drugačiji, kao jedan veliki pjesnik?
Gospodin Hamil je izgledao jako tužan. To je zbog njegovih očiju. Kod ljudi su uvijek najtužnije oči.
- Ti si vrlo osjetljiv dječak, moj mali Muhamede. To te čini drugačijim od drugih… (…)
(…) Prisliti će me da živim, Momo. To uvijek rade u bolnici, imaju zakone za to. Ne želim živjeti duže nego je potrebno, a duže i nije potrebno. Postoji granica čak i za Židove. Oni će me zlostavljati kako bi me spriječili da ne umrem. (…)
(…) Ostao sam dosta vremena s njim, tek toliko da mu prođe vrijeme, ono koje prolazi polako i nije francusko. Gospodin Hamil mi je često govorio da vrijeme dolazi sporo, polako iz pustinje sa svojim karavanom deva i da mu se nikako ne žuri, jer prenosi vječnost. Ali to vam je uvijek puno ljepše kad se priča nego gleda na licu neke stare osobe koju vrijeme svakog dana sve više potkrada, i ako želite znati moje mišljenje, vrijeme treba tražiti među kradljivcima (…)
Romain Gary (Emile Ajar) rođen je 1914., umro (izvršio samoubistvo) 1980. godine. Francuski pisac, režiser, vojni pilot, diplomata. Dobio je niz nagrada za svoja djela, a jedan od poznatijih je i roman "Momo, zašto plačeš?" prema kojem je snimljen i film. Za glavnu žensku ulogu Simone Signoret je dobila Oskara.
S.M.
