Vlada je jučer prihvatila Analizu stanja u oblasti zaštite djece bez roditeljskog staranja u porodičnom i institucionalnom smještaju sa prijedlogom mjera.
U 2020. godini u našem kantonu je evidentirano ukupno 163 djece bez roditeljskog staranja. Najviše je djece čiji su roditelji spriječeni da vrše roditeljsku dužnost (74), zatim djece napuštene od strane roditelja (39), bez oba roditelja je 35-oro djece, lišeni roditeljskog prava su roditelji od 14 -oro djece, dok je samo jedno dijete nepoznatih roditelja.
Zapažen je i trend smanjenja broja djece u svim porodičnim oblicima zaštite. Mogući razlozi su odrastanje djece i izlazak iz sistema socijalne zaštite djece koja su zbog ratnih zbivanja ostala bez roditelja, ali i trend pada nataliteta i odlazak porodica u treće zemlje, navodi se u Analizi koja pokazuje i da je u prošloj godini za 169-oro djece doneseno rješenje o stavljanju pod starateljstvo, što je umanjenje u odnosu na 2019. godinu.
Još uvijek najveći problem predstavlja kadrovska neosposobljenost centara za socijalni rad i nemogućnost stručnih radnika da odgovore savremenim standardima i procedurama rada u ovoj oblasti.
Najveći broj staratelja angažovan je iz bliže rodbine djece, ali su u velikom broju slučajeva staratelji i stručni radnici iz centara za socijalni rad kojima su ovo dodatne obaveze i odgovornosti. U nekim slučajevima socijalni radnici su preuzeli ulogu staratelja za desetine djece.
U TK u 2020. godini je usvojeno samo četvoro djece, a u prethodnom periodu prosječno je dugoročno usvajano 5-8 djece u toku jedne kalendarske godine.
Pravo na smještaj u hraniteljsku porodicu u 2020. godini ostvarilo je 77-oro djece. Centar za socijalni rad Tuzla ima najveći broj djece na smještaju u hraniteljskim porodicama (55) dok ostalih sedam centara za socijalni rad imaju ukupno 22 djece koja su smještena u hraniteljske porodice.
Također, pet centara nemaju djecu na smještaju u hraniteljskim porodicama ali imaju hraniteljske porodice u koje su smještena djeca iz drugih općina. Većinom se radi o srodničkim porodicama koje pružaju tradicionalnu vrstu hraniteljstva.
Značajno je istaći da raste broj nesrodničkih hraniteljskih porodica, i da je oko 30% djece ostvarilo pravo na specijaliziranu vrstu hraniteljstva, a što je rezultat aktivnog pristupa razvoju hraniteljstva u TK.
U Analizi se navodi i da je proces transformacije Doma u zastoju zbog čega je neophodno da svi partneri na projektu, a posebno menadžment Doma, uz podršku Vlade TK intenziviraju aktivnosti na okončanju ovog projekta. Osnovni preduslov za unapređenje rada i pružanje novih usluga je kadrovsko jačanje Doma sa dodatnim stručnim zaposlenicima kao što su socijalni radnici, socijalni pedagozi i psiholozi.
