"Željko, ti si moj prvi diplomant, čestitam!" Tako je profesor Hamdija Uljić meni uputio čestitku 9.3.1976. godine kad sam odbranio diplomski rad na Rudarsko-geološkom fakultetu Tuzla. Nekoliko decenija kasnije vratio sam profesoru Uljiću čestitku kad smo zajedno objavili knjigu koja ove 2021. godine obilježava 15 godišnjicu izdavanja. Krug s knjigom se zatvorio kad smo profesor Uljić i ja sjedili u kancelariji tadašnjeg Krekinog direktora Rešada Husagića, i u par riječi sklopili knjižni mozaik.
Profesor Hamdija Uljić je za nas studente rudarstva bio primjer profesora koji razumije đake. Rođen je 15.7.1933. godine u Zavidovićima, a sav svoj život posvetio je rudarstvu. Rudarski fakultet u Tuzli upisao je 1960. godine, a diplomirao 1965. godine. Iste, 1965. godine počinje Uljićeva akademska karijera u oblasti sigurnosti u rudarstvu. Bio je veliki profesor, došao do akademskog vrha 2000. godine kad mu je dodijeljeno počasno zvanje „profesor emeritus“. Generacije studenata pamte profesora Uljića po elegantnosti - uvijek je bio u odijelu s kravatom. Živih tamnih očiju uvijek spremno ispružene ruke u znak pozdrava i uz ono "Sretno!" A i mi studenti smo pozdravljali nastavnike sa "Sretno!" - to je uvijek poseban osjećaj pripadnosti jednom zanatu gdje sreće uvijek treba. A baš je profesor Uljić sve nas studente učio da pozdrav "Sretno!" predstavlja univerzalan pozdrav, gdje se odaje poštovanje, ali je to i pozdrav kojim se ne prelazi granica pristojnosti u pozdravljanju starijih. Tako su godine rada na Fakultetu završene, i slijedilo je penzionisanje. Godinama nakon penzionisanja, profesor Uljić je dolazio da obiđe nastavnike i asistente, da se pohvali kako mu je dobro i kako sin ima dobar posao, i to u rudarstvu. Uvijek je pominjao svoje uzore, velikane ventilacije i sigurnosti u jamama - Vesnu Jovičić, Milutina Vukića i Jerku Nuića.
U jesen 2004. godine jedan susret na ulici na Slatini potakao je ideju pisanja zajedničke stručne knjige. Profesor Uljić je vidio tu buduću knjigu kao neki poklon rudarskoj struci u oblasti koja do tada nije baš bila prisutna, pa ni popularna - oblast korištenja devastiranih rudarskih površina. Uljića je uvijek posebno zanimalo kakve efekte ostavlja rudarstvo na polja, kuće, vodu i livade koje su iznad rudnika i što se može uraditi da se poprave nastale rupe, procjepi, pukotine, odlagališta. Nije se dvoumio i knjižni savez je sklopljen. A ja sam osjećao posebnu odvažnost da se knjiga napiše, a na čijim koricama će pisati i ime mog profesore kome sam bio prvi diplomant. Par razmjena ideja što bi se moglo naći u knjizi, a onda Uljićev prijedlog "Dobro bi nam Rešo došao".
Rešo Rešad Husagić je u to vrijeme uveliko bio direktor rudnika "Kreka". Godine 2007. je doktorirao na temu sanacije kosina odlagališta u rudnicima “Kreka”. Radeći na toj temi imao je i poveznicu s temom moje doktorske disertacije koju sam odbranio 2003. godine. Rešad je rođen u Lipnici, u obitelji gdje je otac bio rudar a majka svijet oko koga se vrtjela rudarska obitelj Husagić. Rešad je, kao i braća Amir i Nurija, krenuo očevim stopama, a brat Ramo je radio u prosvjeti i bavio se političkim radom. Rešad je prvo zaposlenje imao u rudniku Kreka, a u rudniku Kreka je i završio svoj životni put.
Sastanak u kancelariji Husagića u novembru 2004. godine potvrdio je zajednički interes da se napiše knjiga koja je nakon više verzija naslova, dobila finalni naslov "Oblikovanje i prenamjena prostora površinskih kopova lignita". Svaki autor je dao vlastiti doprinos. Rešadovo "Vi ste i meni bili profesor i bilo bi mi važno da se naša imena zajedno nađu na koricama knjige" bilo je potvrda važnosti zajedničkog rada. Rešad je imao dobar uvid u stanje devastiranosti rudarskih prostora Krekanskog basena, što je bio praktičan doprinos rješavanju rudarskih problema kad je tlo devastirano i kad se treba tražiti alternativa za destrukciju prirode na prostorima gdje se kopa krekanski lignit. A i tema njegove doktorske disertacije imala je dodirnih tačaka s temom knjige. Naš zajednički zaključak bio je da bi knjiga bila korisna, da ima dosta materijala koji se može iskoristiti i da bi knjigu mogli završiti do 2006. godine. Dogovor je poštovan. Ne posebno dinamičan rad doveo je do završetka rukopisa koji su pregledali recenzenti profesor dr. Stanislav Živković i profesor dr. Milan Stević. Rasim Pirić, tadašnji direktor Rudarskog instituta Tuzla, pristao je da RI bude izdavač knjige. Knjiga je registrirana u NUBu BiH i štampana je u 250 primjeraka. Nas trojica autora imali smo mnogo razloga za zadovoljstvo.
Dogovorena je promocija knjige za 29.12.2006. u Krekinom separe-restoranu Plavi salon. Sve je bilo spremno da se javnosti prezentira naša knjiga. Dan prije zakazane promocije, pozvao me telefonom profesor Uljić, rekavši: "Ja sam se sav slomio. Pao sam, razbio glavu. Cijela glava mi je u zavojima. Ne bi bilo zgodno da se takav pojavim na promociji. Vjerojatno bi se svi prisutni jedino sjećali moje umotane glave, a ne znam kako bi se spasio od komentara mojih rudara. Bolje da ne dolazim. A tu si ti, Rešo, Stević, Rasim. Jasmina Isabegović neka obavijesti prisutne što me nema." Ponudio sam mu da neko dođe autom po njega, što je bila i zadnja opcija. Nije upalilo. Hamdija Uljić je znao da bi dolazak na promociju knjige vjerojatno imao više štete nego koristi, a o sporednim komentarima da i ne govorim. Njegova odsutnost se osjetila, ali nije umanjila događaj. Dok sam sjedio za stolom i povremeno uzimao knjigu u ruke, razmišljao sam "Kako su dobre korice", a u stvari, najviše su mi se sviđala imena koja su na koricama knjige. Promocija je ostala zabilježena fotografijama na kojima ima dosta osoba koje više nisu među živima. A ni autori Uljić i Husagić više nisu među živima.
Profesor emeritus dr. sc. Hamdija Uljić
Profesor Hamdija Uljić, moj mentor diplomskog rada, preminuo je u 84. godini, a posljednji ispraćaj uvaženom profesoru obavljen je u subotu 17.12.2016. godine ispred Komemorativnog centra Tuzla. Na Fakultetu je održana komemoracija posvećena emeritusu i profesoru koji je ostavio neizbrisiv trag u tuzlanskom akademskom svijetu.
Doc. dr. sc. Rešad Husagić
Posljednjih godina života dr. sc. Rešad Husagić kao generalni direktor RU „Kreka“ bio je predmet stalnog pritiska kako u okviru Koncerna EP BiH tako i uposlenika najvećeg rudnika u Bosni i Hercegovini. Sigurno da tada nije bilo moguće svima udovoljiti, a on je upravo uvijek tome težio. Vjerojatno je takvo stanje doprinijelo Rešadovoj preranoj smrti u 55. godini života. Dana 12.6.2015. godine je preminuo od posljedica srčanog udara. Ukopan je u svojoj rudarskoj Lipnici. Pored pozicije direktora predano je do zadnjeg dana radio sa studentima u zvanju docenta na RGGF-u Univerziteta u Tuzli.
Promocija knjige "Oblikovanje i prenamjena prostora površinskih kopova lignita" Tuzla, 2006.
I tako je prošlo 15. godina od jedne zajedničke, plemenite ideje koja je ostvarena s objavljivanjem stručne knjige koja se i danas u naučnim i stručnim radovima citira. To i prethodno vrijeme je zauvijek obilježilo poveznicu s mojim mentorom profesorom Hamdijom Uljić, i moju poveznicu s kolegom dr. Rešadom Husagić. Tekst je nastao kao podsjećanje na šest godina od prerane smrti Rešada Husagića i pet i pol godina od smrti profesora emeritusa Hamdije Uljića. Knjiga je bila samo povod za tekst.
Autor teksta, uz saglasnost porodica Uljić i Husagić: Željko Knežiček
