29.10.2021. u 10:51 Broj citanja: 738 Omaž kreativcu Ćazimu Sarajliću
Da je kojim slučajem Ćazim Sarajlić živ, bio bi zadovoljan promocijom knjige Usamljeni stećak Ćazima Sarajlića (Stvaralac u nevremenu) koju je napisao Vitomir Pavlović.
Vjerovatno bi imao neku primjedbu, i na sebi svojstven način prozborio koju, ali bi mu se dopali govornici i prisutni. Okupili su se oni koju su ga voljeli i cijenili, nisu bili "po zadatku", a nisu ga ni hvalili više nego što treba. Našli su mjeru u svemu, te upriličili lijepo veće prisutnima.
Iz knjige Vitomira Pavlovića saznaje se dosta o Ćazimu Sarajliću, od školskih preko beogradskih studentskih dana pa do povratka u Tuzlu i sve do smrti. Svaki period zanimljiv, ponekad tužan, ružan, ali kad se sve sabere i oduzme, Ćazim Sarajlić je za 70 godina koliko je živio postigao puno i svakako ostavio traga u rodnom gradu, a sudeći prema sinoćnjoj promociji, i u srcima mnogih.
Između ostalog knjiga sadrži i dokumentarne elemente pa se tako spominju Ismet Mujezinović, Mevludin Ekmečić, Memo Dervišević, Kiko Sarajlić, Radoslav Zoranović, Zoran Jovanović, Zvonko Petrović, Tiho Lešić, Dragiša Trifković, Adela Ber Vukić, Božina Radević, Drago Kudić, Dino Omazić i drugi, o čemu je između ostalog govorila prof. dr. Marica Petrović.
Govorila je i o koricama knjige na kojoj je fotografija Ćazima Sarajlića, koji stoji s prekrštenim rukama, oborenog pogleda kao i o samom Sarajliću, kao svestranom kreativcu a i filozofu.
- Moj osobni razlog za sudjelovanje u ovome događaju je taj što se život i pogled na svijet Ćazima Sarajlića pomalo preklapa sa mojim životom. Pa onda razlozi za čitanje i predstavljanje knjige Vitomira Pavlovića nisu samo književni. (Neko me ovih dana upozorio ma špicu poslijepodnevne emisije RTV 7, u kojoj se pokazuju ljudi koji su gostovali u njihovom programu. Na jednoj slici se vidi kako mi prilazi Ćazim Sarajlić i rukuje se samnom. Bili smo si svoji, što bi rekli anam oni). Volio je Ćazim Sarajlić svoju zemlju, svoj narod. Kod njega to, za razliku od mnogih drugih nije bila parola niti maska. On je uvijek, u vremenu nametnutog beznađa i tuge tražio i nalazio sunčanu stranu ulice, dodala je prof. dr. Petrović.
Uvodničar na promociji, prijatelj Ćazima Sarajlića, novinar Nedim Hrustambegović, govorio je između ostalog i o tome kako je došlo do pisanja knjige, te prepustio riječ Vitomiru Pavloviću.
- Ovom knjigom - stećkom, pokušao sam, nadam se nepretenciozno, da, bar u obrisima, uklešem u vrtlog prolaznosti i u našu svest stvaralačku, ličnost mlađeg prijatelja, s kojim sam proveo mnoge godine na poljima kulture i valjda nešto korisno uradio. Pri tome – da ne bude nesporazuma i insinuacija - služio sam se i ijekavicom i ekavicom, neopozivo ubeđen da su oba narečja moja, istozvučna i u latinici i ćirilici. Samo sam s još jednim sugrađaninom darovan, obogaćen sličnim iskustvom. Reč je o Mensuru Memi Derviševiću, s Kicelja, njegovog visokoga visa, slikaru, specijalisti za fresko živopis i mozaik, prepoznatljivo nezavisnog karaktera i individualnosti, koju sam pokušao da oživim u knjizi "Loza živopisca Gorgija" štampanoj 2004. godine zahvaljujući trudu i razumevanju upravo Ćazima Sarajlića. I da se, u obilju podataka, ne ispusti iz vida: Sarajlić je jedan od retkih beha kreativaca dobitnika francuskog Ordena viteza umetnosti i književnosti. Imao sam privilegiju da toj svečanosti prisustvujem, kazao je Vitomir.
Veče je upotpunjeno sjajnim nastupom Vlade Keroševića koji je čitao dijelove iz knjige. Tekst "Sudbina mesa i krvi" Ćazima Sarajlića objavljen je u Frontu slobode 16. decembra 1994. godine, a "Kako postati čaršija" u Oslobođenju 17. oktobra 1990. godine.
Iako najavljen, iz opravdanih razloga, jedan od promotora, također prijatelj Sarajlića, Mladen Bićanić nije mogao doći. Njegov tekst "Slutim neku prevaru" sinoć je pročitan.
Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na države i institucije, na naciju i autoritete. On je "razmetni sin" koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao s njega ponovo otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta. Tako je govorio Miroslav Krleža, a pribilježio Predrag Matvejević. Negdje na tim zasadama, iz tih korijena, izrasla je knjiga "Vrt glinenih golubova" Ćazima Sarajlića. Knjiga je to puna slutnje, gotovo proročkih uvida i vrlo utemeljenih spoznaja, vizionarska i sanjarska bilježnica, ispunjena kristalno jasnim zapažanjima, knjiga prožeta čežnjom, sjetom, bili i ljubavlju. Prema čovjeku, prije svega ali i prema prema zajednici u kojoj živi, narodima među koje s ubraja, prema gradu i zemlju u kojoj obitava.
Omaž kreativcu, a u povodu izlaska iz štampe i predstavljanja knjige Vitomira Pavlovića "Usamljeni stećak Ćazima Sarajlića" održan je u okviru manifestacije Mjesec knjige.
Iz poštovanja prema učesnicima promocije, i njihovom izboru jezika, citirani su bez korekcija i "prevoda" na ijekavcu. Također, dužni smo izvinjenje zbog loših video zapisa, objavljeni su jer je sadržaj, ipak važniji od forme.
