30.11.2021. u 13:42 Broj citanja: 18367 Poruka pacijenta iz tuzlanskog Respiratornog centra: ˝Bio sam budala, nisam htio da se vakcinišem ... treba se vakcinisati˝
Zadnji je dan novembra 2021. godine, mjeseca u kojom je od početka pandemije korona virusa (mart 2019.) od posljedica komplikacija COVID-a umrlo najviše stanovnika Tuzlanskog kantona. Zaključeno sa današnjim danom u 11:30 umrlo je 190 osoba. Nisu to NN osobe nego svaka sa svojim imenom i prezimenom, svako je Neko, svako je nečiji. Brojevi ne izazivaju empatiju ili osjećaj da se svi mogu naći u situaciji da je njima ili nekom njihovom život ugrožen.
Neke zanima više, neke manje ali o koroni svi imaju mišljenje. Na društvenim mrežama se vode rasprave, najčešće ih vode nestručni jer stručni od posla nemaju kad. Treba zbrinuti pacijente.
Nakon što zbog težih komplikacija stignu u Respiratorni centar, priča prestaje, počinje borba za dah i za život.
Onima na kisiku, kojeg primaju u različitim dozama, posebno je teško. Teško jer je COVID bolest koja između ostalih simptoma donosi strah i tjeskobu, a na sve to, gledaju oko sebe one koje na kolicima dovezu, a u vreći odvezu. Gledaju one koji završe u nekoj statistici, one koji su među 9, 12, 14, 17... umrlih u 24 sata. Znaju da mogu biti jedni od njih.
U Respiratornom centru život ima drugačiju dimenziju, jeziva je spoznaja da neki hodaju kao po žici, odlučuju sekunde, nekad nakon poboljšanja dolazi do naglog pogoršanja koje završava smrću.
U aprilu ove godine posjetili smo ove iste prostorije, cilj je bio ukazati na opakost virusa koji ne bira. Pravila nema, uz stare i bolesne od drugih bolesti, umiru i zdravi i mladi. Razlika između ove i prošle godine su vakcine. Prema podacima postotka vakcinisanih, među teško oboljelim i umrlim, kojih je jako malo, sa dvije doze gotovo nikako, dileme nema, vakcine djeluju. Može se zaraziti, oboljeti ali je mala mogućnost da potpuno imunizirana osoba završi u Respiratornom.
Teško je objasniti kako smo od traženja vakcina, prava na imunizaciju u vrijeme kada su u svijetu počeli da je dijele, došli do toga da vakcine propadaju jer im je istekao rok trajanja. U Tuzlanskom kantonu dvije doze je primilo tek oko 26 % stanovnika.
Da li se malo radilo na edukaciji stanovništva, da li je struka uzmakla pred glasnim, često verbalno agresivnim antivakserima, da li mnogi misle da se to dešava nekome drugom, teško je procijeniti ali niko od pacijenata u Respiratornom nije mislio da će tu završiti. Da će doći u situaciju da ne može da udahne vazduh, da se guši, muči i prolazi kroz agoniju.
Pacijenti koji su bolje, koji su danas mogli govoriti, zahvalni su osoblju, hvale njihovu stručnost i ljubaznost, te preporučuju vakcine onima koji se još predomišljaju.
Možda je vrijeme da se svi zapitaju koliko su sami doprinijeli da sačuvaju svoje i zdravlje drugih. Zbog velikog priliva pacijenata, nemogućnosti da se pruži adekvatna zdravstvena zaštita, trpe pacijenti koji boluju od drugih bolesti. Domino efekat zahvata sve, negativne posljedice se osjete u svim segmentima društva. Bez masovne vakcinacije i dizanja svijesti o važnosti poštivanja mjera, ovo ludilo neće prestati. Bilo bi dobro da iduće godine u ovo vrijeme pričamo o bar 60 % vakcinisanih građana, ali po svemu sudeći nema mjesta za optimizam.
Četvrti pandemijski val je do sada najgori, najduže traje, ni nakon dva mjeseca nije počela silazna putanja broja pozitivnih, teško oboljelih i umrlih.
O tome je prof. dr. Jasmina Smajić, v.d. načelnika Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju UKC-a Tuzla, rekla:
Kako je raditi u Respiratornom govorio nam je dr. Jasmin Kalesić:
Dr. Kalesić je također govorio o respiratoru, za koji se smatra da je to kraj, ali nije.
Radi se po svjetskim standardima, o težini četvrtog talasa govorila je i dr. Lejla Dedić Sinanović, anesteziolog.
Medicinska sestra Sabina Miletić kaže da iako radi na intenzivnoj, rad u Respiratornom se ne može porediti ni sa čim. Posebno je teško gledati njihovu borbu za dah.
Uz dobru ekipu dešava se da se spase vrlo teški pacijenti. U ovom pandemijskom talasu imali su i trudnice koje su bile u teškom stanju, koje su se i porodile, i srećom sve je prošlo dobro, o tome je prof. dr. Smajić rekla.
