U Sarajevu je u subotu intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, polaganjem cvijeća, molitvom i minutom šutnje obilježena 28. godišnjica od masakra na pijaci Markale.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Cvijeće su položili predstavnici nekoliko nivoa vlasti, a među njima je bio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS Senida Karović podsjetila je da se danas obilježava 5. februar, Dan sjećanja na sve ubijene građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine.
"Danas obilježavamo stradanje odnosno ubistvo 11.541 građanina Sarajeva, od toga 1.601 dijete. Danas obilježavamo i sjećamo se i 50.000 teško i lakše ranjeno naših sugrađana. Danas i sve druge dane mi se sjećamo, ali danas posebno boli. Boli iz više razloga. Boli, jer zločinci nisu kažnjeni", kazala je Karović.
Podsjetila je da pijaca Markale ima više simbola.
"Pijaca Markale je bila mjesto gdje su ljudi u ratu dolazili, bez obzira što su bili svjesni da iz svakog ćoška vreba smrt, da nađu hrane, što bi značilo preživjeti jedan dan. Dolazili su da bi dobili informacije o svojim sugrađanima, familiji, jer je Sarajevo tada bilo i u medijskoj blokadi. Danas, 28 godina poslije, duboke rane jako bole", poručila je Karović.
Kako je kazala, pravnim sredstvima se i danas bore da dokažu da je žrtva - žrtva, a da je agresor - agresor.
"Nama je to amanet, obaveza zbog nas, naše djece, da njegujemo kulturu sjećanja, da naša djeca sutra znaju šta se dešavalo", dodala je Karović.
Tadašnji načelnik Policijske stanice Stari Grad Enes Bezdrob poručio je danas s Markala da se možemo i moramo sjećati tih događaja.
"Uvijek sam govorio, dok god postoji sjećanje na ovakve događaje i nastradale ljude, i mi ćemo postojati kao ljudi i država. Ta sjećanja su vrlo ružna", rekao je Bezdrob.
Njegove emocije i osjećaji su pomiješani, jer se na Markalama tog februara 1994. godine dogodilo nešto što ljudski um nije dotad mogao pojmiti.
"Ja sam bio šef policije ovdje, načelnik Policijske uprave Stari Grad u to doba kada su mi dojavili i čuli granate. Došli smo na lice mjesta, i to je bio masakr, pokolj. To su događaji koje ljudski um teško može pojmiti. Tu smo skupljali dijelove. Bila je prašina, barut, galama, vriska, raskomadana tijela. Za sve nas je to bilo šokantno. Neke stvari na koje se čovjek nije mogao naviknuti. Ali, nažalost, to je tada bila naša surova realnost. To su strašni događaji", dodao je Bezdrob.
Sejda Guta je ranjena u masakru na Markalama 1994. godine.
"Došla sam na pijacu da prodam malo graha, ribu i luka. Samo što sam to spustila, ona je pala. Nisam čula ni vidjela granatu, samo kada je pala. Tada je nastala jeka. Pogledala sam i bilo je jezero od krvi. Sve sam vidjela", ispričala je Guta.
Ubijenih na Markalama danas se sjetila i Šefika Skorupan, civilna žrtva rata.
"Ranjena sam 1993. godine. Nisam ovdje ranjena, ali kada je ovdje pala granata, ja sam bila u Vojnoj bolnici. Kroz prozor sam gledala kako dovoze ranjene. Ovo je pakao, šta su nam uradili. Nije malo 29 godina biti u kolicima. Kada sam ranjena imala sam dijete od šest godina", ispričala je Skorupan.
Prije 28 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane i opsadu, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.
Pijaca i zatvorena Gradska tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Nakon februara 1994. godine, u masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a rajena 84 civila.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).
Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.
