“U aprilu sav se Sombor zašareni” napisao je Balašević, a hodajući ulicama ovog starog, lijepog otmjenog grada tačno zamišljate kako “fijaker stari ulicama luta”, jer Sombor, naime, i dan-danas ima stajalište za fijaker i fijakere koji vas, kada je lijepo vrijeme, voze po gradu.
Uvijek voljni da rado učestvujemo u značajnim manifestacijama kulture, Nihad Mešić River i ja smo se rado odazvali pozivu našeg dragog prijatelja, Siniše Starčevića koji nas je, u ime Granskog sindikata KUM „Nezavisnost“, te udruženja „PODIUM“ i Novog Radija Sombor pozvao da zajedno obilježimo 6. Svjetski dan kulture u tom preslatkom gradiću.
A da je kultura drugo ime Sombora uvjeriće se svaki i namjerni i slučajni prolaznik koji dospije u ovaj kutak Vojvodine i Bačke – sve je tu, sve šta vam treba, na tim lijepim, gospodskim starim trgovima i širokim ulicama: preslatko Narodno pozorište u kojem smo gledali izvrsnu predstavu Bertolda Brehta, „Lux in Tenebris“, u fenomelanoj i energičnoj izvedbi beogradskih studenata 3. godine pozorišne i radio režije, pa šetnja kroz postavke Muzeja, uz izvrsnog kustosa Čedomira Janičića, pa preko Trga Svetog Trojstva (tzv. Ćelavi trg – jer je nekada davno neko dao prednost betonu nad drvoredom koji ga je nekoć krasio), pa pored Gradske kuće, Galerije Milana Konjovića i Crkve Svetog Đorđa, te Zgrade Pevačkog društva do Srpske čitaonice "Laza Kostić" i Gradske Biblioteke "Karlo Bijelicki".
I sve je nekako u znaku divnog Laze Kostića, književosti i Austro-Ugarske. U Somboru ćete vidjeti i tri posve zanimljiva spomenika: jedan, naravno, pomenutom izuzetnom pjesniku Lazi Kostiću, drugi prvom jugoslovenskom i balkanskom filmskom režiseru Ernestu Bošnjaku i književniku Veljku Petroviću.
„SVA NAŠA SUSEDOVANJA“
Nemoguće je u kratkom tekstu opisati sve, ali moje je da pokušam: nakon izložbe radova i fotografija u Gradskom udruženju penzionera, dođosmo i do Srednje i osnovne muzičke škole „Petar Konjović“ gdje smo imali zadovoljstvo da čujemo višenagrađene učenike sa odsjeka violine, klasične gitare i solo pjevanje sa etnomuzikološkog odsjeka.
S nama je bila i Eva Pap, po svemu izuzetna književnica iz Segedina, autorica mađarskog bestsellera „I opet sviće“, čija se radnja dešava u Subotici i Sarajevu 50-tih godina, koja je predstavila svoj dosadašnji opus od dvije izdate knjige i najavila treću publikaciju, a nakon toga smo prisustvovali promociji recitatorskog Udruženja Mađara u Vojvodini sa više puta nagrađenim recitatorom u Regionu, mladim Tot Andrašom.
Dobrodošlicu nama, gostima iz Tuzle su poželjeli i Gizela Žužić, predsjednica Skupštine Udruženja „PODIUM“, Darko Šper i Eržebet Tot Batori, u ime granskog sindikata KUM "Nezavisnost" – uz Sinišu Stričevića, divni domaćini.
Bio je to jedan divan mađarsko-bosansko-srpski kolaž, uz fantastičan prevod sa mađarskog i na mađarski drage prevoditeljice Monike, a sve to bi bilo malo da nam se nisu pridružile naše prijateljice pjesnikinje iz Subotice, koje smo imali priliku slušati i kod nas u Tuzli i Lukavcu –Ivana Papeš Bogosavljev (Savez književnika otadžbine u rasejanju), Dijana Uherek (iz Udruženja balkanskih umjetnika) i naš prijatelj, romanopisac i izuzetan pjesnik, Borislav Kosanović.
Sombor i Tuzlu ne spajaju samo filantropija, osmijeh, ekonomija, ili kultura, mi smo vječiti panonski mornari zapljuskivani istim Panonskim morem čiji šum i danas, ako se malo potrudimo, možemo čuti tu negdje… u nama.
Alma Omeragić
