U Tuzli će 26. juna sa početkom u 11:00 sati, na Trgu Slobode, biti održana mirna šetnja "Podrške ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu", u okviru programa "Sedmice sjećanja i podrške žrtvama rata i ratne torture".
Mirna šetnja će krenuti u 11:00 sa Trga Slobode prema Kapiji gdje će se položiti cvijeće. Učesnici nastavljaju šetnju do spomenika Suza kod Cipelića i polažu cvijeće za sve one žrtve iz Tuzle koje su sprovedene u koncentracione logore, i nastavlja kretanje prema Slanoj banji gdje će se položiti cvijeće na spomenik civilnim žrtvama rata 1992. – 1995.godine.
Organizatori mirne šetnje su UG Vive Žene i Udruženje pomoć žrtvama i preživjelim seksualnog nasilja u ratu Naš glas.
U.G. Vive Žene svakog juna organizuje aktivnosti posvećene žrtvama torture i seksualnog nasilja iz proteklog rata u Bosni i Hercegovini, a ove godine aktivnosti se organizuju pod sloganom: “Sedmice sjećanja i podrške žrtvama rata I ratne torture“. U sedmici od 19.juna do 26. juna obilježiti ćemo Međunarodni dan žrtava seksualnog nasilja – 19. juni u konfliktu i Međunarodni dan podrške žrtvama torture 26. juni i sprovesti različite aktivnosti sa ciljem podsjećanja da na patnju koje su žrtve proživjele u proteklom ratu i podsjetit da je Bosna i Hercegovina dužna osigurati pravdu, rehabilitaciju i reparaciju za žrtve torture.
Tortura ima razorne posljedice. Osim fizičkih ožiljaka, mnoge žrtve pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), koji uključuje simptome kao što su flešbekovi, nametljive misli, teška anksioznost, nesanica, noćne more, depresija i gubitke pamćenja. Rehabilitacija pomaže žrtvama da ponovo izgrade život nakon torture. Žrtve torture se često osjećaju nemoćne i imaju osjećaj krivice i srama, izazvan poniženjem kojeg su pretrpjeli. Svi ovi simptomi su odgovor na abnormalno i okrutno postupanje. Efekti torture sežu daleko dalje od žrtava, šireći se na njihovu djecu i porodicu koji pate od sličnih simptoma s razornim utjecajem na njihove živote. U slučajevima kada je tortura raširenija i sistematičnija, ona nastavlja da utiče na širu zajednicu i društvo u cjelini. Za one koji nemaju pristup rehabilitaciji, patnja ne blijedi – postaje još gora. Rehabilitacija je bitan korak na putu ozdravljenja kako za pojedince tako i za njihove porodice, zajednice i društva. Žrtve koje imaju pristup odgovarajućoj rehabilitacijskoj podršci često uspijevaju živjeti sa svojim fizičkim i psihičkim ožiljcima i ruše barijeru između sebe i svijeta.
U.G. Vive Žene
